
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 960/2015
09.03.2016. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Zvezdane Lutovac i Jelene Borovac, članova veća, u sporu tužilje S.N. iz M., čiji je punomoćnik V.M., advokat iz K., protiv tuženog DOO A. iz K., koga zastupa J.P., advokat iz K., radi ocene zakonitosti otkaza ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2420/14 od 18.02.2015. godine, u sednici održanoj 09.03.2016. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2420/14 od 18.02.2015.
O b r a z l o ž e nj e
Pravnosnažnom presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2420/14 od 18.02.2015. godine odbijena je žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Kikindi P1 10/14 od 18.07.2014. godine, kojom je poništeno kao nezakonito rešenje tuženog br. 12-681/2013 od 16.12.2013. godine, kojim je tužilji otkazan ugovor o radu od 01.11.2010. godine i aneks tog ugovora od 24.11.2011. godine i tuženi obavezan da tužilju vrati na rad i sa njom zaključi ugovor o radu za obavljanje poslova koji odgovaraju njenoj stručnoj spremi i sposobnostima stečenim radom, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 70.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 18.07.2014. godine do isplate.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud ispitao je pobijanu presudu primenom čl. 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 55/14) i našao da revizija nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda iz čl. 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a ni bitna povreda iz čl. 374. stav 2. tačka 12. ZPP, na koju revident ukazuje. Nižestepene presude su jasne, obrazložene i neprotivrečne. Sadrže sve razloge o odlučnim činjenicama.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je bila u radnom odnosu kod tuženog po ugovoru o radu od 01.11.2010. godine i aneksu tog ugovora od 24.11.2011. godine, sve do 16.12.2013. godine, kada joj je pobijanim rešenjem prestao radni odnos otkazom ugovora o radu. Prema iznetim razlozima, tužilji je stavljeno na teret da je uzimala robu od poslodavca na veresiju iako je to zabranjeno i da je bila dužna da prijavi svaku uočenu nepravilnost u poslovanju i svako nepropisno ponašanje od strane kolega, jer se prikrivanje činjenica tretira kao povreda radne obaveze. Pored toga, stavljeno joj je na teret da je doprinela nastanku finansijskog manjka, odnosno materijalnoj šteti u periodu od popisa 10. i 11.11.2012. godine i popisa koji je izvršen 12.10. i 13.10.2013. godine u iznosu od 1.442.787,12 dinara i u periodu od 12.10. do 13.10.2013. godine do popisa koji je izvršen 16. i 17.11.2013. godine uznosu od 166.411,75 dinara. Inače, tužilja je obavljala poslove kasira - prodavca u S. u M.. Robu je izdavala kupcima uz fiskalni račun, a povremeno u 2012. godini i jednom prilikom u 2013. godini uzimala je robu na veresiju, koju je naknadno platila, a fiskalni račun prikazala poslovođi. Takođe je utvrđeno da cigarete i drugu robu nije izdavala bez fiskalnog računa, da je imala saznanja da i drugi radnici povremeno uzimaju robu na veresiju, s`tim da je naknadno plate, pri čemu se o toj robi uzetoj na odloženo plaćanje vodila evidencija. Tuženi je tužilji dostavio upozorenje na postojanje otkaznih razloga - povreda radnih obaveza koje se sastoje u neblagovremenom, nesavesnom i nemarnom izvršavanju radnih obaveza, zloupotrebi položaja i prekoračenju ovlašćenja, prikrivanju izvršene povrede radne obaveze od strane radnika ili odgovornog rukovodioca i prouzrokovanju materijalne štete usled nepažnje ili namerno. U upozorenju i pobijanom rešenju primenjen je član 126. Pravilnika o radu tuženog i odgovarajuće odredbe ugovora o radu, što predstavlja otkazni razlog iz čl. 179. stav 1. tačka 2. Zakona o radu.
Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo kada su zaključili da je tužilji nezakonito prestao radni odnos otkazom ugovora o radu i obavezali tuženog da tužilju reintegriše.
Forma i sadržina rešenja o otkazu o radu propisani su članom 185. stav 1. Zakona o radu. Rešenje o otkazu donosi se u pisanom obliku i obavezno sadrži obrazloženje i pouku o pravnom leku, što je propisano i članom 193. stav 1. ovog zakona. Imajući u vidu da rešenje o otkazu ugovora o radu ima karakter formalnog akta, u situaciji kada se zaposlenom otkazuje ugovor o radu zbog učinjene povrede radne obaveze, takav akt mora da sadrži konkretnu radnju koja obrazuje otkazni razlog, kako u pogledu načina, tako i u pogledu vremena i mesta izvršenja. U ovom slučaju, tužilji je stavljeno na teret neblagovremeno, nesavesno i nemarno izvršavanje radnih obaveza, zloupotreba položaja, prekoračenje ovlašćenja, prikrivanje izvršene povrede radne obaveze od strane drugih radnika i prouzrokovanje materijalne štete usled nepažnje ili namerno. Međutim, u pobijanom rešenju tuženi jeste naveo izveštaj inventarske komisije, kojom je utvrđen manjak u poslovanju, ali ne i konkretne radnje koje je tužilja preduzela ili propustila da preduzme, kako bi sprečila nastanak tog manjka. Pritom, pobijano rešenje ne sadrži ni konkretno vreme izvršenja povreda radnih obaveza.
U reviziji tuženog ponavljaju se žalbeni navodi, koje je drugostepeni sud pravilno ocenio. Revizijski navodi kojima se objašnjava kako je došlo do povrede radne obaveze nisu od uticaja na drugačiju odluku, imajući u vidu da je tuženi, kao poslodavac, propustio da zakonito sprovede postupak utvrđivanja odgovornosti tužilje, zbog čega je materijalno pravo pravilno primenjeno, kada je pobijano rešenje tuženog poništeno kao nezakonito.
Pravna posledica nezakonite odluke o otkazu ugovora o radu je reintegracija zaposlenog, o čemu je pravilno odlučeno primenom čl. 191. stav 1. Zakona o radu.
Na osnovu čl. 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Predrag Trifunović, s.r.