Rev 4055/2019 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4055/2019
15.11.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac, Branka Stanića, dr Dragiše B. Slijepčevića i Tatjane Matković Stefanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa punomoćnik Marija Joksović, advokat iz ..., protiv tužene „BB“ AD iz ..., koju zastupa punomoćnik dr Nemanja Aleksić, advokat iz ..., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Somboru Gž 311/19 do 03.06.2019. godine, u sednici veća održanoj 15.11.2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Somboru Gž 311/19 do 03.06.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Višeg suda u Somboru Gž 311/19 do 03.06.2019. godine,.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Somboru P broj 456/18 od 27.11.2018. godine, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca i utvrđeno da je ništava ugovorna odredba člana 8. tačka 1. Ugovora o dinarskom kreditu sa deviznom klauzulom za kupovinu stambenog objekta osiguranom kod Nacionalne korporacije za osiguranje stambenih kredita broj ... od 13.01.2015. godine, što je tužena dužna trpeti i priznati i obavezana je tužena da tužiocu isplati iznos od 139,50 evra, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 17.09.2018. godine pa do isplate u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate kao i iznos od 69,79 evra na ime obračunate kamate do 16. septembra 2018. godine u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu na dan isplate i na ime troškova parničnog postupka iznos od 80.872,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od izvršnosti presude pa do isplate. Odbijen je tužbeni zahtev u delu potraživanja zakonske zatezne kamate obračunate na iznos od 69.79 evra počev od septembra 2018. godine pa do isplate.

Viši sud u Somboru je presudom Gž 311/19 od 03.06.2019. godine žalbu tužene delimično usvojio i presudu Osnovnog suda u Somboru P broj 456/18 od 27.11.2018. godine preinačio u delu odluke o troškovima postupka tako što je odbio zahtev tužioca za naknadu troškova postupka preko iznosa od 57.622,00 dinara, do dosuđenog iznosa od 80.872,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na tu razliku od izvršnosti pa do isplate, dok je u preostalom pobijanom usvajajućem, nepreinačenom delu odluke o glavnoj stvari, prvostepenu presudu potvrdio a žalbu tužene odbio. Odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je izjavila blagovremenu reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava. Reviziju je izjavila sa pozivom na član 404. stav 1. ZPP zbog potrebe razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa i ujednačavanja sudske prakse.

Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku (ZPP) propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnost građana, radi ujednačavanja sudske prakse kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Vrhovni kasacioni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužene kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP. Ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa niti za ujednačavanjem sudske prakse, odnosno novim tumačenjem prava imajući u vidu vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite kao i način presuđenja i razloge za usvajanje tužbenog zahteva. Tužena se u reviziji poziva na sudske odluke, međutim radi se uglavnom o odlukama nižestepenih sudova koje ne mogu da budu izraz ustaljene sudske prakse zbog čega nije ispunjen zakonski uslov koji se odnosi na potrebu ujednačavanja sudske prakse. Obrazloženja pobijanih presuda za odluku o usvajanju zahteva tužioca u skladu sa postojećom sudskom praksom u tumačenju i primeni materijalnog prava iz članova 12, 15, 46, 47, 105, 109. i 1065. Zakona o obligacionim odnosima. Razlozi na kojima su zasnovane odluke nižestepenih sudova odgovaraju i usklađene su sa važećim tumačenjem prava i vladajućim pravnim shvatanjem u praksi nižestepenih sudova i revizijskog suda u primeni ovih zakonskih odredbi tako da ne postoji potreba za novim tumačenjem prava, odnosno u skladu su sa pravnim stavom Vrhovnog kasacionog suda zauzetim na sednici Građanskog odeljenja 02.04.2019. godine zbog čega ne postoji potreba za odlučivanjem o reviziji tužene u smislu člana 404. stav 1. ZPP.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost revizije primenom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP i našao da revizija tužene nije dozvoljena.

Prema članu 403. stav 3. ZPP revizija nije dozvoljena u imovinsko- pravnim sporovima kada se tužbeni zahtev odnosi na utvrđenje prava svojine na nepokretnostima ili na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje neke druge činidbe, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je sudu 27.02.2018. godine. Vrednost predmeta spora je 139,50 evra.

Imajući u vidu da se radi o imovinsko-pravnom sporu u kome vrednost predmeta spora od 139,50 evra ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić