Rev2 4771/2022 3.5.9; 3.19.1.25.1.4; 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 4771/2022
24.08.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, Nadežde Vidić, Mirjane Andrijašević i Marije Terzić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Tamara Femić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije - Ministarstvo odbrane, Sektor za materijalne resurse, Uprave za opštu logistiku, Direkcije za usluge standarda VU „Dedinje“ iz Beograda, koju zastupa Vojno pravobranilaštvo iz Beograda, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2346/22 od 24.08.2022. godine, u sednici veća održanoj 24.08.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2346/22 od 24.08.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2346/22 od 24.08.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2738/20 od 15.12.2021. godine, stavom prvim izreke, dozvoljeno je preinačenje tužbe kao podnesku od 28.09.2021. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev kojim je traženo da se obaveže tužena da tužilji na ime naknade štete po osnovu razlike između isplaćenog i pripadajućeg vojnog dodatka od 20%, za period septembar 2017. zaključno sa novembrom 2019. godine, isplati pojedinačno opredeljene iznose sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev kojim je traženo da se obaveže tužena da tužilji uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje Filijala Beograd, doprinose za obavezno zdravstveno osiguranje Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje Filijala Beograd, kao i doprinose za slučaj nezaposlenosti Nacionalnoj službi za zapošljavanje Filijala Beograd. Stavom trećim izreke, obavezana je tužilja da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka od 6.000,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2346/22 od 24.08.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda u stavu dva, tri i četiri izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova postupka po žalbi. Stavom trećim izreke, odbačena je, kao nedozvoljena, žalba tužilje u delu u kojem se pobija rešenje sadržano u stavu jedan izreke prvostepene presude.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).

Predmet tražene pravne zaštite je isplata naknada štete tužilji, kao civilnom licu na službi u Vojsci Srbije – VU Dedinje, u visini razlike između isplaćenog vojnog dodatka u visini od 15% i traženog vojnog dodatka u visini od 20% od osnovne zarade, a nižestepenim presudama je odlučeno odbijanjem tužbenog zahteva. Po oceni Vrhovnog suda nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužilje kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 55/14, 87/18 i 10/23), jer presuđenjem u ovoj parnici nije odstupljeno od sudske prakse po pitanju da se prava na isplatu plate, naknade i drugih primanja (vojnog dodatka) civilnih lica zaposlenih u vojnoj ustanovi, koja obavlja proizvodnu i uslužnu delatnost po principu sticanja i raspodele dobiti, do završetka postupka transformacije tih ustanova u smislu člana 194. i 195. Zakona o Vosjci Srbije, ostvaruju u skladu sa propisima kojima se uređuje poslovanje tih ustanova (u konkretnom slučaju u skladu sa Pravilnikom o raspodeli dobiti zarada civilnih lica u VU Dedinje iz 2006. godine, koji propisuje pravo civilnog lica na vojni dodatak u visini od 15% od osnovne plate).

Imajući u vidu navedeno, kao i da bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se revizijom ukazuje nisu razlog za izjavljivanje posebne revizije, primenom člana 404. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena ni kao redovna.

Prema članu 441. ZPP, revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu u radnom sporu, dozvoljenost revizije se ocenjuje na osnovu člana 403. stav 3. ZPP, prema kome revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužilja je tužbu radi naknde štete podnela 30.10.2020. godine, a vrednost predmeta spora pobijenog dela je 49.597,51 dinar.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu, koji se odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000,00 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni sud ocenio da je revizija nedozvoljena, primenom člana 403. stav 3. ZPP.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić