
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
R1 19/2020
11.03.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Zorane Delibašić i Gordane Komnenić, članova veća, pravnoj stvari tužioca Fonda za razvoj Republike Srbije, Niš, Filijala Beograd, čiji je punomoćnik Ivan Ćalović, advokat iz ..., protiv tuženog AA iz sela ..., ..., radi naplate novčanog potraživanja, odlučujući o sukobu nadležnosti između Osnovnog suda u Surdulici, Sudska jedinica Vladičin Han i Privrednog suda u Beogradu, u sednici održanoj 11.03.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
Za postupanje u ovom predmetu STVARNO NADLEŽAN JE Osnovni sud u Surdulici.
O b r a z l o ž e nj e
Fond za razvoj Republike Srbije, podneo je Osnovnom sudu u Surdulici, Sudskoj jedinici u Vladičinom Hanu, predlog za izvršenje na osnovu verodostojne isprave – menice, protiv izvršnog dužnika AA iz sela ..., ..., radi naplate novčanog potraživanja od 2.565.967,84 dinara sa pripadajućom kamatom. Po prijemu predloga, Osnovni sud u Surdulici, Sudska jedinica u Vladičinom Hanu, doneo je rešenje Iiv. 48/18 od 03.10.2018. godine, kojim je odredio predloženo izvršenje, ali je po prijemu prigovora izvršnog dužnika doneo rešenje Ipv.Iv. 37/18 od 26.12.2018. godine, kojim je stavio van snage deo rešenja Iiv. 48/18 od 03.10.2018. godine, kojim su određeni sredstvo i predmet izvršenja i ukinuo sve sprovedene radnje, te je odredio da će se po pravnosnažnosti ovog rešenja postupak nastaviti kao po prigovoru protiv platnog naloga pred Osnovnim sudom u Surdulici, Sudska jedinica u Vladičinom Hanu.
Rešenjem P 775/19 od 18.10.2019. godine Osnovni sud u Surdulici, Sudska jedinica u Vladičinom Hanu, se po službenoj dužnosti oglasio stvarno i mesno nenadležnim, s obzirom da je članom 7. Ugovora o dugoročnom kreditu, zaključenim između parničnih stranaka, ugovorena nadležnost Trgovinskog suda u Beogradu. Po pravnosnažnosti rešenja predmet je dostavio Privrednom sudu u Beogradu, kao mesno i stvarno nadležnom.
Privredni sud u Beogradu nije prihvatio stvarnu nadležnost i predmet je dostavio Vrhovnom kasacionom sudu radi rešavanja sukoba nadležnosti.
Rešavajući nastali sukob stvarne nadležnosti, na osnovu člana 30. stav 1. Zakona o uređenju sudova ("Sl. glasnik RS", broj 116/08, ... i 13/16) i člana 22. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“, br.72/11 i 55/14), u vezi člana 39. Zakona o izvršenju i obezbeđenju („Sl. glasnik RS“, br.106/15, 106/16 i 113/17), Vrhovni kasacioni sud je našao da je za postupanje u ovom predmetu stvarno nadležan Osnovni sud u Surdulici.
Naime, odredbom člana 93. stav 2. Zakona o izvršenju i obezbeđenju, propisano je da ako usvoji prigovor, veće stavlja van snage deo rešenja kojim su određeni sredstvo i predmet izvršenja i ukida sprovedene radnje. Posle pravnosnažnosti rešenja o usvajanju prigovora postupak se dalje nastavlja kao po prigovoru protiv platnog naloga, a ako sud za to nije stvarno ili mesno nadležan, spise predmeta odmah dostavlja nadležnom sudu. Odredbom člana člana 39. Zakona o izvršenju i obezbeđenju određeno je da se u izvršnom postupku i postupku obezbeđenja shodno primenjuje zakon kojim se uređuje parnični postupak.
Mesna nadležnost suda koji nastavlja postupak kao po prigovoru protiv platnog naloga, regulisana je odredbama Zakona o parničnom postupku, kojim je (članom 39. stav 1. ZPP), propisano da je opšte mesno nadležan sud na čijem području tuženi ima prebivalište. Međutim, ako zakonom nije propisana isključiva mesna nadležnost nekog suda, stranke mogu da se sporazumeju da im u prvom stepenu sudi sud koji nije mesno nadležan, pod uslovom da je taj sud stvarno nadležan (član 65. stav 1. ZPP).
Odredbom člana 25. stav 1. tačka 1. Zakona o uređenju sudova, propisano je da privredni sud u prvom stepenu sudi u sporovima između domaćih i stranih privrednih društava, preduzeća, zadruga i preduzetnika i njihovih asocijacija (privredni subjekti), u sporovima koji nastanu između privrednih subjekata i drugih pravnih lica u obavljanju delatnosti privrednih subjekata, pa i kada je u navedenim sporovima jedna od strana fizičko lice, ako je stranka u odnosu materijalnog suparničarstva. Primenom stava 2. istog člana, privredni sud, između ostalog, određuje i sprovodi izvršenje na osnovu izvršnih i verodostojnih isprava kada se odnose na lica iz stava 1. tačka 1. ovog člana, a određuje i sprovodi izvršenje i obezbeđenje odluka privrednih sudova, a odluke izabranih sudova samo kada su donete u sporovima iz tačke 1. stav 1. ovog člana. Odredbom člana 22. stav 2. istog Zakona, predviđeno je da osnovni sud u prvom stepenu sudi u građanskopravnim sporovima, ako za pojedine od njih nije nadležan drugi sud i vodi izvršne i vanparnične postupke za koje nije nadležan neki drugi sud.
U konkretnom slučaju postupak je iniciran predlogom za izvršenje izvršnog poverioca, sada tužioca, koji je uz predlog za izvršenje dostavio Ugovor o dugoročnom kreditu, zaključenim 09.06.2009. godine, između tužioca, s jedne i tuženog, kao korisnika kredita, s druge strane, kojim je za slučaj spora koji eventualno proiziđe iz ovog Ugovora, ugovorena nadležnost Trgovinskog suda u Beogradu (član 7. Ugovora).
Ugovorom o dugoročnom kreditu, koji je priložen uz inicijalni akt izvršnog poverioca – tužioca, ugovorena je nadležnost trgovinskog, sada privrednog suda, suprotno odredbi člana 65. stav 1. ZPP, jer privredni sud - primenom člana 25. stav 1. tačka 1. Zakona o uređenju sudova, nije stvarno nadležna za suđenje u ovoj pravnoj stvari, jer ni jedna od stranaka u ovom postupku nije privredni subjekat, zbog čega odredba o ugovorenoj nadležnosti, sadržana u navedenom ugovoru, ne proizvodi pravno dejstvo.
Imajući u vidu izneto, odnosno da se radi o sporu između tužioca, pravnog lica koje nije privremeni subjekat i tuženog – fizičkog lica, te da je u skladu sa odredbom člana 22. stav 2. istog Zakona o uređenju sudova, za suđenje u ovoj pravnoj stvari stvarno nadležan osnovni sud, a da primenom član 65. stav 1. ZPP, stranke mogu ugovarati da im u sporu sudi sud koji nije mesno nadležan, ali samo pod uslovom da je taj sud stvarno nadležan, proizilazi da se u konkretnom slučaju ne može primeniti odredba iz priloženog ugovora o ugovorenoj nadležnosti Privrednog suda u Beogradu, jer taj sud nije i stvarno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari.
Kako je u skladu sa odredbom člana 22. stav 2. istog Zakona o uređenju sudova, za suđenje u ovom sporu nadležan osnovni sud, kao i da je postupak pokrenut pred Osnovnim sudom u Surdulici, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 22. stav 2. Zakona o parničnom postupku, odlučio kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Vesna Popović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić