
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 6506/2025
28.05.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Dobrile Strajina i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Slovenka Janković, advokat iz ..., protiv tuženih BB i VV, čiji je zajednički punomoćnik Snežana Miletić advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 4155/2024 od 04.12.2024. godine, u sednici održanoj 28.05.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv stava prvog izreke presude Apelacionog suda u Nišu Gž 4155/2024 od 04.12.2024. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv stava prvog izreke presude Apelacionog suda u Nišu Gž 4155/2024 od 04.12.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Aleksincu, Sudska jedinica u Sokobanji P 525/2018 od 24.05.2024. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca, pa je prema tuženima utvrđeno da je on vlasnik motornog vozila marke ''Reno Clio'' 1,4, reg.br. ... po osnovu sopstvenog sticanja. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se prema tuženima utvrdi da je on vlasnik po osnovu unetog miraza na jednoj spavaćoj sobi bele boje koju čini francuski ležaj, ormar za garderobu bele boje, komoda i dve natkasne bele boje, jednoj ugaonoj garnituri braon boje, jednog kreveta za masažu, te da je vlasnik po osnovu zajedničkog sticanja sa udelom od 40% na dograđenom delu porodične stambene zgrade dim. 8h10 m, sagrađene na k.p. br. .., broj zgrade 1 u MZV, ..., dve pomoćne zgrade dim. 3m h 5m, sagrađene na istoj parceli, upisane u LN br. ... za KO Sokobanja i da se tuženi obavežu da ovo pravo priznaju tužiocu i trpe upis prava svojine kod SKN Sokobanja i da ustupe tužiocu u državinu te nepokretnosti. Stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da sud utvrdi da je on suvlasnik 1/3 po osnovu zajedničkog sticanja na poslovnom objektu – lokalu sagrađenom na k.p. br. .. broj dela 2, površine 91 m2, upisan u LN br. .. za KO Sokobanja, građevinskom objektu br. 1, 3 i 4 u Ul. ... br. .., površine 85m2, sagrađenom na k.p. br. .. KO Sokobanja, upisana u LN br. .. za KO Sokobanja, te da se tuženi obavežu da priznaju pravo svojine tužiocu, da trpe upis prava svojine kod SKN Sokobanja i da ustupe tužiocu u svojinu i državinu te nepokretnosti, da je suvlasnik 1/3 jednosobnog stana br. .. u Ul. ... br. .. u Nišu, površine 32 m2, te da se tuženi obavežu da priznaju pravo svojine tužiocu i da trpe pravo svojine kod SKN Niš i da ustupe tužiocu u svojinu i državinu te nepokretnosti. Stavom četvrtim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da sud utvrdi da je on vlasnik 90% po osnovu zajedničkog sticanja sledećih pokretnih stvari i to: bušilice marke ''Matrix'' 850, zelene boje; brusilice marke ''Bleken-Deker’’, hiltija marke ''Matrix'' crvene boje; šrafilice marke ''Matrix'' zelene boje, ručnog alata i ključeva za popravku žute boje i da se tuženi obavežu da to pravo priznaju tužiocu, te da mu navedene stvari predaju u državinu. Stavom petim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se utvrdi da je on suvlasnik 45% pokretnih stvari po osnovu zajedničkog sticanja i to: dva trodelna regala crne boje, dvoseda i fotelje na rasklapanje, frižidera, električnog šporeta marke ''Alfa plam'', televizor u boji marke ''AKAI'' sa modemom za TV, tri lustera, tri ugaone garniture koje se nalaze u apartmanima, jednog okruglog stola i četiri stolice, bara i dve barske stolice, visećeg kuhinjskog elementa u tri apartmana, tri sudopere, francuskog ležaja, ormana za odeću i dve komode i da se tuženi obavežu da priznaju pravo svojine tužioca i predaju mu u državinu te stvari. Stavom šestim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da sud tužene obaveže da mu solidarno isplate deo prihoda na ime 1/3 sticanja prihoda od izdavanja u zakup lokala u Ul. ... u periodu od marta 2014. godine do marta 2018. godine, za 48 meseci iznos od 2.560 evra u dinarskoj protivvrednosti na dan uplate, što predstavlja 1/3 zakupa od izdavanja lokala, na ime naknade štete zbog neosnovanog obogaćenja od 12.848,00 dinara, na ime 1/3 zakupa od izdavanja četiri apartmana trećim licima – gostima u Ul. ... br. .. u periodu od marta 2014. godine do marta 2018. godine, na ime naknade štete zbog neosnovanog obogaćenja sa zakonskom zateznom kamatom počev od 12.02.2014. godine do isplate. Stavom sedmim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.
Apelacionog suda u Nišu je presudom Gž 4155/2024 od 04.12.2024. godine, stavom prvim izreke, odbio kao neosnovane žalbe tužioca i tuženih i potvrdio presudu Osnovnog suda u Aleksincu, Sudska jedinica Sokobanja P 525/2018 od 24.05.2024. godine, u stavovima prvom, trećem i šestom izreke. Stavom drugim izreke, ukinuta je presuda Osnovnog suda u Aleksincu, Sudska jedinica Sokobanja P 525/2018 od 24.05.2024. godine, u stavovima drugom, četvrtom, petom i sedmom izreke i predmet, u tim delovima, vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
Protiv stava prvog izreke pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je izjavio blagovremenu reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...10/23), u vezi odredbe člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se ramotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Predmet tražene pravne zaštite je utvrđenje prava suvlasništva tužioca u delu od 1/3 po osnovu zajedničkog sticanja na nepokretnostima u Sokobanji (lokalima i stanu) i sticanje bez osnova u pogledu dela prihoda na ime izdavanja tih nepokretnosti. Pobijanim delom odluke nižestepenih sudova, taj tužbeni zahtev tužioca je odbijen zbog nepotpune pasivne legitimacije imajući u vidu da tužbom nisu obuhvaćeni svi suvlasnici tih nepokretnosti, niti je tužilac dokazao da on ima udeo u njihovom sticanju. Tužilac u reviziji ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, što nisu razlozi za izjavljivanje posebne revizije u smislu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku. U posebnoj reviziji, tužilac se poziva na potrebu ujednačavanja sudske prakse, što je bez uticaja na odlučivanje, imajući u vidu da odluka u parnicama sa pravnim osnovom i činjeničnim stanjem kao u ovoj parnici zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom predmetu, pa s tim u vezi tužilac nije uz reviziju dostavio drugačije odluke sudova donete u predmetima sa istim pravnim osnovom i činjeničnim stanjem kao u ovom predmetu.
Na osnovu odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije primenom odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku i utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužbu radi utvrđenja i sticanja bez osnova tužilac je podneo 18.06.2018. godine, a vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi 3.000.000,00 dinara, na koji iznos je tužiocu obračunata sudska taksa na prvostepenu presudu od 63.800,00 dinara.
Imajući u vidu da je ovo imovinskopravni spor u kom vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000,00 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da revizija tužioca nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.
Na osnovu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Gordana Komnenić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković