Kzz 264/2014

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 264/2014
03.04.2014. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Maje Kovačević-Tomić, Sonje Pavlović i Gorana Čavline, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Draganom Vuksanović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okr. M.K., zbog krivičnog dela uvreda iz člana 170. u vezi člana 60. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, adv. N.C., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Požegi K 414/2012 od 27.09.2013. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 5674/13 od 17.12.2013. godine, u sednici veća održanoj 03.04.2014. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okr. M.K., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Požegi K 414/2012 od 27.09.2013. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 5674/13 od 17.12.2013. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Požegi K 414/2012 od 27.09.2013. godine okr. M.K. oglašen je krivim zbog krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 1. Krivičnog zakonika i osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 30.000,00 dinara, koju kaznu je dužan da plati u roku od tri meseca po pravnosnažnosti presude, a ukoliko istu ne plati u ostavljenom roku, kazna će se zameniti kaznom zatvora tako što će se svakih 1.000,00 dinara novčane kazne računati kao jedan dan kazne zatvora.

Istom presudom prema okr. M.K. izrečena je sudska opomena zbog krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 1. KZ.

Odlučujući o žalbi okrivljenog i njegovog branioca, Apelacioni sud u Kragujevcu je presudom Kž1 5674/13 od 17.12.2013. godine odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda branilac okr. M.K., adv. N.C., podneo je Vrhovnom kasacionom sudu zahtev za zaštitu zakonitosti, zbog povrede zakona na štetu osuđenog, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud ukine prvostepenu i drugostepenu presudu ili da iste preinači i okrivljenog oslobodi od optužbe.

Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća razmotrio spise predmeta, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okr. M.K. je nedozvoljen.

Odredbom člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP, propisano je da se zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili odlukom u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređen zakon, a stavom 4. navedenog člana predviđeni su uslovi pod kojima okrivljeni preko svog branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, a to je učinjeno pre svega taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje mogu biti učinjene u postupku pred prvostepenim i apelacionim sudom.

Po stavu Vrhovnog kasacionog suda, odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle, ograničeni su razlozi zbog kojih okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, pa sledstveno tome, okrivljeni, na osnovu člana 485. stav 1. tačka 1. i stav 4. ZKP može, preko branioca, podneti zahtev za zaštitu zakonitosti samo zbog povreda tog Zakonika propisanih u članu 74, članu 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), član 439. tačka 1) do 3) i članu 441. stav 3. i 4, učinjenih u prvostepenom i postupku pred apelacionim sudom.

Branilac okrivljenog u podnetom zahtevu ne ukazuje konkretno ni na jednu povredu zakonika koja, shodno navedenoj odredbi člana 485. stav 4. ZKP, može biti razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, a iz obrazloženja zahteva i navoda da je oštećeni B.K. u prekršajnom postupku tvrdio da ga je okrivljeni udario nogom u predelu slabine, da je kasnije u krivičnom postupku više puta menjao svoje izjave tvrdeći da ga je osuđeni udario u kuk, pa i stomak i na još neka druga mesta, a da je zatim lekar hirurg utvrdio da je udaren u predelu grudi, za šta ne postoje spoljni vidljivi tragovi, a da je veštak samo prepisala nalaz hirurga, kao i navode kojima opisuje visinu sedišta motokultivatora od tla, mesto gde je bila stražnjica oštećenog na sedištu motokultivatora i razdaljinu do njegovih grudi, zatim visinu okrivljenog i iznosi sopstveni zaključak da bi okrivljeni morao da bude izuzetan karatista da bi naneo oštećenom udarac na način i mesto kako je to utvrđeno u redovnom postupku, proizilazi da se zahtevom osporava činjenično stanje utvrđeno prvostepenom i potvrđeno drugostepenom presudom.

Kako pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, ne može biti razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okr. M.K. ocenio nedozvoljenim.

Iz iznetih razloga, na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2. u vezi člana 485. stav 4. ZKP, odlučeno je kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar-savetnik                                                                                       Predsednik veća-sudija

Dragana Vuksanović, s.r.                                                                                Dragiša Đorđević, s.r.