![](/sites/default/files/grb-srb.png)
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 598/2014
18.06.2014. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Gligorijevića, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Zorana Tatalovića i Maje Kovačević - Tomić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Medenicom kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene M.P., zbog krivičnog dela izdavanje čeka i korišćenje platnih kartica bez pokrića iz člana 228. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene advokata V.I., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu 6 K 5955/13 od 15.11.2013. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž.1 216/14 od 20.03.2014. godine, u sednici veća održanoj dana 18. juna 2014. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene M.P., advokata V.I., podnet protiv pravnosnažnih presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu 6 K.br. 5955/13 od 15.11.2013. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž.1 216/14 od 20.03.2014. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu 6 K.br. 5955/13 od 15.11.2013. godine, M.P. iz B., oglašena je krivom zbog izvršenja krivičnog dela izdavanje čeka i korišćenje platnih kartica bez pokrića iz člana 228. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika i osuđena je na kaznu tzv. "kućnog" zatvora u trajanju od tri meseca, oslobođena je plaćanja troškova krivičnog postupka i obavezana da na ime imovinskopravnog zahteva oštećenoj D. c. I. B. plati iznos od 305.092,72 dinara u roku od šest meseci pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu, posl. br. Kž.1 216/14 od 20.03.2014. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljene M.P., advokata V.I., i navedena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu je potvrđena.
Branilac okrivljene M.P., advokat V.I., je dana 02.06.2014. godine podneo zahtev za zaštitu zakonitosti protiv ovih pravnosnažnih presuda zbog povrede zakona - člana 485. stav 1. tač. 1. ZKP sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pravnosnažne presude ili ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostepenom sudu ili preinači a okrivljenu oslobodi od optužbe.
Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća razmotrio spise predmeta, sa zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, pa je našao:
Zahtev je nedozvoljen.
Odredbom člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP-a propisano je da se zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili odlukom u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređen zakon, a stavom 4. navedenog člana predviđeni su uslovi pod kojima okrivljeni preko svog branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, a to je učinjeno pre svega taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje mogu biti učinjene u postupku pred prvostepenim i apelacionim sudom.
Po stavu Vrhovnog kasacionog suda, odredbom člana 485. stav 4. ZKP-a, dakle, ograničeni su razlozi zbog kojih okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, pa sledstveno tome okrivljeni na osnovu člana 485. stav 1. tačka 1. i stav 4. ZKP-a može, preko branioca, podneti zahtev za zaštitu zakonitosti samo zbog povreda tog zakonika, propisanih u članu 74, članu 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), članu 439. tačka 1) do 3) i članu 441. stav 3. i 4. ZKP-a, učinjenih u prvostepenom i postupku pred apelacionim sudom.
Iako branilac okrivljenog zahtev za zaštitu zakonitosti podnosi zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP-a, pri čemu ne opredeljuje konkretno ni jednu povredu zakona u smislu stava 4. člana 485. ZKP-a, iz obrazloženja zahteva i navoda da su bitne činjenice utvrđene na osnovu samooptužujućih navoda osuđene koji nisu proveravani drugim dokazima, da je nepravilan zaključak sudova o postojanju direktnog umišljaja kod okrivljene, da činjenica da je firma osuđene otišla u stečaj nije ni utvrđena na nesumnjiv način niti u spisima predmeta ima dokaza da li je i kada otvoren stečaj nad nekom firmom vlasništvo osuđene, te da je tako izostala provera navoda odbrane ukazuje se na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u pravnosnažnim presudama, a što nije predviđeno kao dozvoljen zakonski razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka od strane okrivljene odnosno njenog branioca, u smislu člana 485. stav 4. ZKP-a, pa je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljene ocenio nedozvoljenim.
S`toga je Vrhovni kasacioni sud sa iznetih razloga a na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2. u vezi člana 485. stav 4. ZKP-a , odlučio kao u izreci ovog rešenja.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća – sudija
Snežana Medenica, s.r. Predrag Gligorijević, s.r.