Prev 137/2014

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Prev 137/2014
11.12.2014. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branka Stanića, predsednika veća, Gordane Ajnšpiler Popović i Jelene Borovac, članova veća, u sporu po tužbi tužioca U. h. a.d. u stečaju, koga zastupa punomoćnik M.R., advokat iz B., protiv tužene Agencije za privatizaciju Republike Srbije iz Beograda, koju zastupa punomoćnik A.T., advokat iz B., radi utvrđenja, vrednost predmeta spora 1.495.000.000,00 dinara, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Privrednog apelacionog suda Pž br. 5398/13 od 27.03.2014.godine, u sednici veća održanoj dana 11.12.2014. godine, doneo je

R E Š E NJ E

UKIDAJU SE rešenje Privrednog apelacionog suda Pž br. 5398/13 od 27.03.2014. godine i rešenje Privrednog suda u Beogradu P br. 1243/13 od 14.05.2013. godine i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Privrednog suda u Beogradu Pbr. 1243/13 od 14.05.2013. godine isti sud se oglasio nenadležnim za postupanje u ovom sporu i tužbu je odbacio.

Privredni apelacioni sud je pobijanim rešenjem Pž br. 5398/13 od 27.03.2014. godine u stavu prvom izreke odbio kao neosnovanu žalbu tužioca i potvrdio prvostepeno rešenje Privrednog suda u Beogradu, a stavom drugim izreke odbio je kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv drugostepenog rešenja tužilac je izjavio blagovremenu i dozvoljenu reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Tužena agencija je podnela odgovor na reviziju predlažući odbačaj iste kao nedozvoljene ili odbijanje kao neosnovane.

Revizija tužioca je dozvoljena po odredbi člana 420. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“ 72/11) koji se u konkretnom slučaju primenjuje.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijano rešenje u granicama propisanim odredbom člana 408. ZPP u vezi sa članom 420. stav 6. ZPP i ocenio da je revizija tužioca osnovana.

Prema utvrđenju prvostepenog suda spor je u konkretnom slučaju proistekao iz ugovora o prodaji društvenog kapitala društvenog preduzeća za p. v. đ. i a. j. H. a. P. u restrukturiranju od 11.04.2006. godine. Navedeni ugovor zaključen je između K. p. l., koji su činili ovde tužilac i dva pravna lica iz L. označena u tužbi kao umešači na strani tužioca i tužena Agencija. Navedeni ugovor je 09.01.2009. godine raskinut u skladu sa članom 41A Zakona o privatizaciji o čemu je tužena obavestila kupca kapitala. Članom 10. tačka 2. Ugovora strane su ugovorile da u slučaju spora prihvataju nadležnost Spoljnotrgovinske arbitraže Privredne komore Srbije prema pravilima te arbitraže.

Obzirom na prigovor nenadležnosti suda istaknut od strane tužene, prvostepeni Privredni sud u Beogradu se oglasio nenadležnim i tužbu odbacio, pozivajući se na odredbu člana 16. stav 1. i 2. ZPP, a drugostepeni sud je odluku prvostepenog suda potvrdio sa pozivom na odredbu člana 14. Zakona o arbitraži kojom je propisano da će se sud kome je podneta tužba u stvari koja je predmet sporazuma o arbitraži oglasiti nenadležnim i odbaciti tužbu po prigovoru stranke koji mora da bude podnet pre upuštanja u raspravljanje o predmetu spora, osim ako utvrdi da je sporazum o arbitraži očigledno ništav, da je bez dejstva ili da ga nije moguće izvršiti.

Pravilnost primene navedene odredbe Zakona o arbitraži ne može se ispitati, jer nižestepeni sudovi nisu utvrđivali da li je sporazum o arbitraži u konkretnom slučaju pravno valjan ili je ništav, jer sama činjenica da je pred Spoljnotrgovinskom arbitražom Privredne komore Srbije vođen spor po tužbi ovde tužene Agencije protiv K. kao kupca kapitala, o isplati ugovorne kazne po istom ugovoru ne znači i da je predmetni spor po tužbi jednog od članova K. koji je domaće pravno lice, protiv tužene Agencije sa tužbenim zahtevom za utvrđenje da je ugovor o prodaji kapitala H. A. iz P. na snazi i da proizvodi pravno dejstvo, spor podoban za arbitražu.

Odredbom člana 5. Zakona o arbitraži propisano je da se arbitraža može ugovoriti za rešavanje imovinskog spora o pravima kojima stranke slobodno raspolažu, osim sporova za koje je određena isključiva nadležnost suda. Svako fizičko i pravno lice može da ugovori arbitražu uključujući i državu, njene organe, ustanove i preduzeća u kojima ona ima svojinsko učešće. Arbitražu može da ugovori svako ko u skladu sa odredbama Zakona koji uređuje parnični postupak ima sposobnost da bude stranka u postupku.

Predmetni spor proističe, odnosno u vezi je sa ugovorom o prodaji društvenog kapitala subjekta privatizacije. Osnovano revident ukazuje da spor proistekao iz takvog ugovora nije uvek i samo imovinskopravni spor o pravima kojima stranke mogu slobodno raspolagati. Ugovor o prodaji društvenog kapitala je složen ugovor zaključen na osnovu javnopravnih ovlašćenja tužene Agencije, a njegova sadržina ima imovinskopravne i statusnopravne elemente. Te specifičnosti ograničavaju primenu opšteg režima ugovornog prava na sve elemente ugovora o prodaji društvneog kapitala subjekta privatizacije. Statusno pravni elementi ugovora o prodaji društvenog kapitala regulisani su Zakonom o privatizaciji i podzakonskim aktima o prodaji društvenog kapitala u vezi sa relevantnim odredbama Zakona o privrednim društvima i tada važećeg Zakona o registraciji privrednih subjekata. Tim elementima ugovorne strane ne mogu slobodno raspolagati pa ni ugovarati nadležnost arbitraže jer je to suprotno članu 5. stav 1. Zakona o arbitraži.

Nižestepeni sudovi nisu cenili arbitrabilnosti predmetnog spora imajući u vidu predmet tužbenog zahteva i citiranu odredbu Zakona o arbitraži. Takođe nisu cenili da je tužilac u ovom sporu domaće pravno lice protiv Agencije za privatizaciju Republike Srbije koja je takođe domaće pravno lice, pa se radi o sporu bez međunarodnog elementa, a Spoljnotrgovinska arbitraža pri Privrednoj komori Srbije je u smislu Pravilnika o spoljnotrgovinskoj arbitraži pri Privrednoj komori Srbije institucija koja vrši mirenje i rešava sporove iz međunarodnih poslovnih odnosa kada je ugovorena njena nadležnost. To što su u tužbi navedena dva strana pravna lica kao umešači, mada u postupku nisu u tom svojstvu učestvovali, ne utiče na kvalifikaciju da je predmetni spor bez stranog elementa.

U ponovljenom postupku prvostepeni sud će utvrditi sve relevantne činjenice za ocenu arbitrabilnosti predmetnog spora, nakon čega će doneti i novu odluku o tužbi ili tužbenom zahtevu.

Na osnovu izloženog, nižestepena rešenja su morala biti ukinuta primenom člana 416. stav 2. u vezi sa članom 420. stav 6. ZPP i vraćena prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Predsednik veća-sudija,

Branko Stanić,s.r.