
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 807/2015
21.09.2015. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Gorana Čavline, Dragana Aćimovića i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Vesnom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog S.Đ., zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika i dr., odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog S.Đ., advokata V.B., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K 707/14 od 13.03.2015. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 257/15 od 25.06.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 21.09.2015. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog S.Đ., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K br.707/14 od 13.03.2015. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 257/15 od 25.06.2015. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Beogradu K br.707/14 od 13.03.2015. godine, okrivljeni S.Đ., oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri godine i za krivično delo nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 1. KZ, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest meseci i novčana kazna u iznosu od 30.000,00 dinara, pa je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i tri meseca u koju mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 15.07.2014. godine do 13.03.2015. godine i na novčanu kaznu u iznosu od 30.000,00 dinara, koju je okrivljeni dužan da plati u roku od 60 dana od dana pravnosnažnosti presude, te je istovremeno određeno da će se ova kazna, ukoliko je okrivljeni ne plati u navedenom roku, zameniti kaznom zatvora, tako što će se za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora, s tim da kazna zatvora ne može biti duža od šest meseci. Prvostepenom presudom prema okrivljenom je na osnovu člana 87. KZ u vezi člana 246. stav 7. KZ i člana 348. stav 6. KZ izrečena mera bezbednosti oduzimanja predmeta taksativno navedenih u izreci te presude. Okrivljeni je obavezan da Višem javnom tužilaštvu u Beogradu na ime troškova krivičnog postupka plati iznos od 23.937,87 dinara, a sudu na ime paušala iznos od 5.000,00 dinara, u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br.257/15 od 25.06.2015. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe Višeg javnog tužioca u Beogradu, okrivljenog S.Đ. i njegovog branioca, a prvostepena presuda je potvrđena.
Branilac okrivljenog S.Đ., advokat V.B., podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zbog povrede odredbi člana 438. stav 1. i stav 2. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev i ukine navedene presude kao i da okrivljeni i branilac budu obavešteni i pozvani na sednicu veća.
Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća, na kojoj je razmotrio spise predmeta, pa je našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog S.Đ. je nedozvoljen.
Odredbom člana 485. stav 1. ZKP, propisani su razlozi za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti od strane lica ovlašćenih za podnošenje zahteva (član 483. stav 1. ZKP), pa između ostalih u članu 485. stav 1. tačka 1) ZKP, kao razlog predviđena je povreda zakona.
Odredbom člana 485. stav 4. ZKP, ograničeni su razlozi zbog kojih okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, pa sledstveno tome, okrivljeni na osnovu člana 485. stav 1. tačka 1) i stav 4. ZKP, može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, samo zbog povrede tog zakonika, propisanih u članu 74, članu 438. stav 1. tač.1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), članu 439. tačka 1) i 3) i članu 441. st.3. i 4. učinjenih u prvostepenom i postupku pred Apelacionim sudom. Branilac okrivljenog koji ima pravo da u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti sam okrivljeni u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti isključivo iz razloga propisanih članom 485. stav 4. ZKP.
Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je pobijanim pravnosnažnim presudama na štetu okrivljenog povređen krivični zakon, jer se prema navodima zahteva, u radnjama okrivljenog ne stiču zakonska obeležja krivičnog dela iz člana 246. stav 1. KZ, već se samo može raditi o krivičnom delu neovlašćeno držanje opojnih droga iz člana 246a KZ, što bi predstavljalo i povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2. KZ, sa obrazloženjem da je predmetna opojna droga koja je pronađena kod okrivljenog bila namenjena samo za njegovu ličnu upotrebu, a ne dalju prodaju, što potvrđuju činjenice da prilikom pretresa njegovog stana nisu pronađene nikakve kesice koje bi služile za pakovanje opojne droge, kao ni novac ostvaren prodajom kokaina, niti postoje indicije o eventualnim kupcima, a što sve potvrđuje nalaz i mišljenje sudskog veštaka iz koga proizlazi da je okrivljeni konzument opojne droge situacionog karaktera, te da postojanje vagice koja je kod okrivljenog pronađena nije dovoljan dokaz da je on predmetni kokain držao radi dalje prodaje, a što potvrđuje i količina pronađene opojne droge, te činjenica da je on bio u jednom pakovanju.
Međutim, Vrhovni kasacioni sud nalazi da branilac okrivljenog iznetim navodima, iako se formalno poziva na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2. ZKP, koja je dozvoljen razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka od strane okrivljenog, pravnosnažnu presudu u suštini pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i ocene izvedenih dokaza što nije zakonski razlog zbog kojeg okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti u smislu člana 485. stav 4. ZKP, pa je zahtev branioca okrivljenog ocenjen kao nedozvoljen.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP, odlučio kao u izreci ovog rešenja.
Zapisničar – savetnik Predsednik veća - sudija
Vesna Veselinović,s.r. Janko Lazarević,s.r.