Rev2 178/2015 pravo na godišnji odmor

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 178/2015
02.12.2015. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Snežane Andrejević, predsednika veća, Spomenke Zarić i Biserke Živanović, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca A.L. iz B., čiji je punomoćnik D.S., advokat iz B., protiv tuženog G.-M. DOO iz B. – Z., čiji je punomoćnik J.K., advokat iz B., radi poništaja rešenja, vraćanja na rad i naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 5860/13 od 13.06.2014. godine, u sednici veća održanoj 02.12.2015. godine, doneo je

R E Š E NJ E

UKIDA SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž1 5860/13 od 13.06.2014. godine i predmet VRAĆA tom sudu na ponovno odlučivanje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 6498/10 od 04.03.2013. godine stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev pa je poništeno rešenje tuženog broj K 437/05 od 13.09.2005. godine kao nezakonito. Stavom drugim izreke je obavezan tuženi da tužioca vrati na rad, radno mesto koje odgovara njegovom stepenu stručne spreme i radnim sposobnostima. Stavom trećim izreke je obavezan tuženi da tužiocu na ime izgubljene zarade isplati pojedinačne mesečne iznose sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom bliže navedene u tom stavu izreke. Stavom četvrtim izreke je odbačena tužba u delu tužbenog zahteva kojim je traženo da se obaveže tuženi da tužiocu na ime izgubljene zarade ubuduće do povratka na rad isplaćuje iznos od 33.811,00 dinara mesečno sa zakonskom zateznom kamatom od 16-og u mesecu na iznos duga iz prethodnog meseca, kao nedozvoljena, a stavom petim izreke je obavezan tuženi da na ime troškova parničnog postupka tužiocu isplati iznos od 511.300,00 dinara.

Apelacioni sud u Beogradu je presudom Gž1 5860/13 od 13.06.2014. godine stavom prvim izreke, odbio kao neosnovanu žalbu tuženog i potvrdio prvostepenu presudu u stavu prvom, drugom i trećem izreke, a stavom drugim izreke je ukinuo rešenje o parničnim troškovima sadržano u stavu petom izreke prvostepene presude i predmet je u tom delu upućen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu tuženi je blagovremeno preko punomoćnika izjavio reviziju, sa dopunom, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe člana 399. ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 125/04 i 111/09), koji se primenjuje na osnovu člana 506. stav 1. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11) i utvrdio da je revizija osnovana.

U pravnosnažno okončanom postupku je utvrđeno da je tužilac bio u radnom odnosu kod tuženog počev od 2004. godine na neodređeno vreme. Osporenim rešenjem K 473/05 od 13.09.2005. godine otkazan mu je ugovor o radu, sa aneksom, sa danom prestanka radnog odnosa 08.08.2005. godine, zbog nepoštovanja radne discipline jer je bez rešenja tuženog otišao na godišnji odmor, te je neopravdano izostao sa posla pet radnih dana. Nižestepeni sud je utvrdio da je tužilac do kraja jula 2005. godine bio sprečen za rad zbog bolesti u trajanju od jedan i po mesec. U telefonskom razgovoru u toku tog perioda sa neposrednim rukovodiocem, dobio je saglasnost za korišćenje godišnjeg odmora za tu godinu počev od 01.08.2005. godine, a po prethodno sačinjenom planu korišćenja godišnjih odmora. Zahtev za korišćenje godišnjeg odmora umesto tužioca je potpisao njegov neposredni rukovodilac, a pravna služba tuženog je pismeno rešenje o korišćenju godišnjeg odmora za tužioca dostavila generalnom direktoru tuženog 04.08.2005. godine, ali ga on nije potpisao. Pre donošenja osporenog rešenja, tužilac je 30.08.2005. godine pismeno upozoren na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu, na koje upozorenje se izjasnio pismenim putem.

Nalazeći da se u konkretnom slučaju radi o zloupotrebi ovlašćenja direktora tuženog koji nije potpisao rešenje tužiocu za korišćenje godišnjeg odmora, koji je u skladu sa potrebama procesa rada mogao da ide na godišnji odmor, s obzirom da je imao saglasnost neposrednog rukovodioca, šefa proizvodnje i tehničkog direktora, nižestepeni sudovi su usvojili tužbeni zahev ceneći da je osporeno rešenje o otkazu ugovora o radu nezakonito, a da izostanak tužioca sa posla u spornom periodu nije neopravdan.

Međutim, ovakav pravni zaključak nižestepenih sudova se za sada ne može prihvatiti kao pravilan. Revizijom tuženog se osnovano ukazuje da su razlozi nižestepenih sudova o bitnim činjenicama nejasni i protivrečni i da je zbog pogrešne primene materijalnog prava činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.

Odredbom člana 68. stav 1. Zakona o radu ("Službeni glasnik RS“ broj 24/05..) je propisano da zaposleni ima pravo na godišnji odmor u skladu sa zakonom, kojeg se, u smislu stava 4., ne može odreći, niti mu se to pravo može uskratiti.

Prema članu 75. stav 1. istog Zakona, u zavisnosti od potrebe posla, poslodavac odlučuje o vremenu korišćenja godišnjeg odmora, uz prethodnu konsultaciju zaposlenog. Stavom 2. je određeno da rešenje o korišćenju godišnjeg odmora zaposlenom se dostavlja najkasnije 15 dana pre datuma određenog za početak korišćenja godišnjeg odmora, a prema stavu 3, ako poslodavac ne dostavi zaposlenom rešenje, smatra se da je zaposlenom uskratio pravo na godišnji odmor.

Iz citiranog stava 3. navedenog člana proizlazi da nedostavljanje rešenja ima značaj uskraćivanja prava na godišnji odmor, što predstavlja povredu člana 68. stav 4. Zakona o radu. U toj situaciji bi zaposleni imao pravo na naknadu štete u smislu odredbe člana 76. Zakona o radu zbog povrede njegovog prava na korišćenje godišnjeg odmora.

Kako u provedenom postupku sud nije cenio citiranu zakonsku odredbu o pravnoj posledici uskraćivanja godišnjeg odmora i eventualne odgovornosti tuženog za štetu koja je tužiocu naneta zbog nekorišćenja godišnjeg odmora, revizijski sud je ukinuo nižestepenu presudu na osnovu odredbe člana 407. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

U ponovnom postupku drugostepeni sud će otkloniti rečene nedostatke, odlučiti o osnovanosti zaheva i doneti zakonitu i pravilnu odluku, imajući u vidu iznete primedbe ovog suda.

Predsednik veća – sudija

Snežana Andrejević,s.r.