
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Prev 163/2020
25.06.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branka Stanića, predsednika veća, Tatjane Matković Stefanović i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici tužioca-protivtuženog „FRESENIUS MEDICAL CARE SRBIJA“ DOO Vršac čiji je punomoćnik Ivan Nikolić, advokat u ..., protiv tuženog- protivtužioca „CONSULTING PROJECT BG“ DOO Beograd, Ul. ..., čiji je punomoćnik Edvin Prelić, advokat u ..., radi povraćaja menice po tužbi i naknade štete po protivtužbi, odlučujući o reviziji tuženog-protivtužioca izjavljenoj protiv rešenja Privrednog apelacionog suda 1Pž 4668/19 od 21.11.2019. godine, u sednici veća održanoj 25. juna 2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBIJA SE revizija tuženog-protivtužioca izjavljena protiv rešenja Privrednog apelacionog suda 1Pž 4688/19 od 21.11.2019. godine.
ODBIJAJU SE zahtevi stranaka za naknadu troškova revizijskog postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Privredni apelacioni sud je doneo rešenje 1Pž 4688/19 dana 21.11.2019. godine kojim je u I stavu izreke potvrdio rešenje Privrednog suda u Beogradu P 2838/2016 od 07.05.2019. godine, kojim je odbačen predlog tuženog-protivtužioca za vraćanje u pređašnje stanje, kao neblagovremen (u I stavu izreke) i odbačena je revizija tuženog-protivtužioca kao neblagovremena (u II stavu izreke). Drugim stavom izreke su odbijene žalbe tuženog-protivtužioca i potvrđena rešenja o prinudnoj naplati sudskih taksi.
Protiv drugostepenog rešenja tuženi-protivtužilac je izjavio dozvoljenu i blagovremenu reviziju, kojom pobija rešenje sadržano u I stavu izreke, kojim je odbijena žalba tuženog protivtužioca i potvrđeno rešenje Privrednog suda u Beogradu 24P 2838/2016 od 07.05.2019. godine u II stavu izreke, kojim je odbačena revizija tuženog-protivtužioca kao neblagovremena, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Tužilac-protivtuženi je podneo odgovor na reviziju.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijano rešenje po odredbi člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11… i 18/20, u daljem teksu: ZPP), i nalazi da revizija nije osnovana.
Drugostepeno rešenje je doneto bez bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP. Tuženi-protivtužilac revizijom ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka u postupku pred drugostepenim sudom koje se svode na povrede iz člana 374. stav. 2. tačka 12. ZPP, koje nisu zakonom dozvoljen revizijski razlog. Dalje ističe da mu presuda Privrednog apelacionog suda Pž 3475/17 od 19.12.2018. godine, protiv koje je izjavio reviziju koja je odbačena kao neblagovremena, nikada nije dostavljena, zbog pogrešne primene odredaba parničnog postupka o dostavljanju pravnim licima, konkretno člana 141. stav 2. ZPP, umesto odredbe člana 131. stav 3. ZPP, čime mu je uskraćeno pravo da na zakoniti način bude obavešten o drugostepenoj presudi i da ulaže vanredne pravne lekove. Nadalje, uskraćeno mu je pravo da se izjasni na izveštaj pošte koji je sud uzeo u obzir u obrazloženju pobijanog rešenja, osporava da je obaveštenje ostavljeno tuženom-protivtužiocu i da po sadržaju ispunjava uslove iz člana 141. stav 4. ZPP. Navedenim revident ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP učinjene pred drugostepenim sudom (pogrešno označavajući član 361. stav 1.).
Navodi revizije o bitnim povredama odredaba parničnog postupka ne stoje.
Prema razlozima prvostepenog suda, tuženom-protivtužiocu je dostavljena odluka Pž 3475/17 od 19.12.2018. godine preko oglasne table, u smislu člana 141. ZPP, dana 04.02.2019. godine, od kada je počeo da teče rok za izjavljivanje revizije. Tuženi-protivtužilac je reviziju mogao da izjavi do 06.03.2019., a reviziju je izjavio 19.3.2019. godine. Navode tuženog-protivtužioca da je u vreme kada je pokušano dostavljanje presude Pž 3475/17 od 19.12.2018. godine na ulazu u prostorije tuženog- protivtužioca bilo istaknuto rešenje o kolektivnom godišnjem odmoru u periodu od 31.12.2018. godine do 08.01.2019. godine i da prema tome dostavljanje pismena u tom periodu nije bilo moguće, ne smatra bitnim, već da je tuženom dostava pokušana dana 03.01.2019. godine, a kako nije zatečen na registrovanoj adresi sedišta, to mu je u smislu člana 141. stav 2. ZPP ostavljeno obaveštenje da pismeno može da preuzme u sudu u roku od 30 dana od dana pokušanog dostavljanja, nakon čega je pismeno istaknuto na oglasnu tablu suda dana 03.01.2019. godine, sa koje je skinuto dana 04.02.2019. godine, čime se dostavljanje smatra izvršenim, dok je tuženi po povratku sa odmora 09.01.2019. godine svakako bio u mogućnosti da se upozna sa obaveštenjem pošte. Iz izveštaja pošte stoji da je obaveštenje ubačeno u poštansko sanduče.
Prvostepeni sud je, nakon uvida u rešenje o kolektivnom godišnjem odmoru od 27.12.2018. godine, obaveštenja tuženog od 27.12.2018. godine i fotografije koju je tuženi-protivtužilac dostavio, utvrdio da je tuženi-protivtužilac koristio godišnji odmor u periodu od 31.12.2018. godine do 08.01.2019. godine, za koje vreme nijedna služba nije radila, i da je isto bilo istaknuto ispred ulaza u prostorije pravnog lica.
Drugostepeni sud je zaključio na osnovu navedenog da je dostavljanje izvršeno na zakonit način.
Revizijski sud prihvata zaključak drugostepenog suda za pravilan. Odredbom člana 141. stav 1. ZPP određeno je da se i presuda dostavlja lično stranci, odnosno zakonskom zastupniku ili punomoćniku. Prema stavu 2., ako se lice kome pismeno mora lično da se dostavi ne zatekne tamo gde dostavljanje treba da se izvrši, pod uslovom da je adresa tačna, dostavljač će da ostavi obaveštenje da pismeno može da se preuzme u sudu u roku od 30 dana od dana pokušanog dostavljanja. U tom slučaju kopija pismena se ističe i na oglasnoj tabli suda. Po proteku roka iz stava 2., smatra se da je dostavljanje izvršeno, što je propisano u stavu 3. istog člana. Po odredbi iz stava 4., obaveštenje sadrži ime i prezime lica kome je pokušano dostavljanje, svojstvo u postupku, datum i čas kada je pokušano dostavljanje, adresu na kojoj je pokušano dostavljanje, naznaku da pismeno može da preuzme u sudu u roku od 30 dana, da će kopija pismena biti istaknuta na oglasnoj tabli suda, kao i da će po proteku ovog roka da se smatra da je dostavljanje izvršeno. Na opisani način je postupljeno u konkretnom slučaju. To proizilazi iz sadržine spisa – izveštaja pošte i obaveštenja sa potpisom dostavljača.
Tuženi-protivtužilac smatra da se u odnosu na njega kao pravno lice dostavljanje nije moglo izvršiti po navedenim odredbama, već, kako je to propisano u članu 141. stav 5. ZPP, isključivo po odredbama člana 131. ZPP, konkretno da se sa dostavljanjem moralo sačekati do proteka godišnjih odmora kod tuženog- protivtužioca, ili pismeno dostaviti putem zakonskog zastupnika tuženog- protivtužioca na registrovanoj adresi njegovog prebivališta.
Navodi tuženog-protivtužioca ne stoje. Odredba člana 141. stav 5. ZPP ne isključuje primenu odredaba iz stava 2.-4. istog člana u situaciju kada pismeno koje se ima lično dostaviti treba dostaviti pravnim licima. Prema sadržini člana 131. stav 3. ZPP, dostavljanje pravnim licima vrši se predajom pismena u prostorijama pravnog lica zaposlenom licu u pravnom licu, odnosno zastupniku pravnog lica na adresu iz javnog registra, odnosno na adresu njegovog prebivališta. Navedena odredba ne uređuje dostavljanje u situaciji kada se ni zaposlena lica u pravnom licu, niti njegov zastupnik, ne zateknu na adresi iz javnog registra, što je konkretno slučaj. Navedena odredba određuje kome i gde se dostavljanje može izvršiti za pravno lice, pa je to zaposlenom i zastupniku pravnog lica na adresi iz javnog registra, ili na adresi njegovog prebivališta. Odredba ne znači imperativno dostavljanje zastupniku pravnog lica na adresu njegovog prebivališta u situaciji kada niko od ovlašćenih za prijem pismena nije zatečen na adresi pravnog lica registrovanoj u javnom registru. Naprotiv, za slučaj da niko od ovlašćenih nije zatečen bilo na adresi pravnog lica registrovanoj u javnom registru, bilo na adresi prebivališta zastupnika, primenjuju se odredbe iz člana 141. stav 2.-3. ZPP, kako je pravilno prvostepeni sud i postupio.
U konkretnoj situaciji, tuženi-protivtužilac paušalno ističe da je dostavljanje sud trebalo da pokuša na adresu prebivališta zakonskog zastupnika tuženog, a da ne navodi koja je to adresa, niti je u toku postupka sudu prijavio tu adresu, niti bilo koju drugu adresu za prijem pismena, niti je prema stanju u javnom registru privrednih društava kod APR uopšte upisana adresa prebivališta AA, direktora tuženog, niti bilo koja druga adresa za prijem pismena, osim adrese sedišta u Ulici ... Beograd-..., na kojoj je dostava pokušana. Obaveza je stranke u postupku da obezbedi prijem sudskih pismena na adresi koja je registrovana u javnom registru, na radnom mestu u radno vreme, a ne suda da se prilagođava godišnjim odmorima stranke.
Dalje, neosnovano revident osporava dokazanost činjenice o ostavljanju obaveštenja propisane sadržine saglasno članu 141. stav 2. i 4. ZPP, jer se o tome činjenice upravo dokazuju sadržinom dostavnice i obaveštenja potpisanog od dostavljača, saglasno članu 148. stav 4. ZPP. Sadržinu tih pismena ceni sud, prema stanju u spisima predmeta. U konkretnom slučaju proizilazi da tuženom- protivtužiocu ni dostavljanjem drugostepene presude, ni proverom dostavljanja nije povređeno pravo na raspravljanje, niti pravo na izjavljivanje pravnog lika, te da nema bitne povrede odredab parničnog postupka u smislu člana 374. stav 1. ZPP.
Stoga, a kako nije sporno da je od izvršenog dostavljanja drugostepene presude na utvrđeni način do izjavljivanja revizije tuženog-protivtužioca protekao zakonom propisani rok za izjavljivanje revizije, to revizija tuženog-protivtužioca nije osnovana.
To su razlozi odluke kao u izreci, po odredbama člana 414. ZPP.
Odbijen je zahtev tuženog-protivtužioca za naknadu troškova po reviziji jer sa revizijom nije uspeo, shodno odredbi člana 153. ZPP, kao i zahtev tužioca- protivtuženog, čiji troškovi sastava odgovora na reviziju nisu bili potrebni za odlučivanje o reviziji, u smislu člana 154. ZPP.
Predsednik veća – sudija
Branko Stanić, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić