Rev2 719/2019 3.5.15.4.8

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 719/2019
15.07.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji su punomoćnici Vesna Lončarević i Dragoljub Lončarević, advokati iz ..., protiv tuženog „BB“ DOO sa sedištem u ..., čiji je punomoćnik Vladimir Milić, advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 390/18 od 27.09.2018. godine, u sednici održanoj 15.07.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

UKIDA SE presuda Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 390/18 od 27.09.2018. godine i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici P1 117/17 od 12.12.2017. godine, stavom prvim izreke, usvojen je zahtev tužilje i poništeno, kao nezakonito rešenje tuženog br. 1911/2015 od 28.05.2015. godine i obavezan tuženi da tužilju vrati u radni odnos, zaključi sa tužiljom ugovor o radu i prizna joj sva prava iz radnog odnosa i rasporedi na radnom mestu koje odgovara njenoj stručnoj spremi i odgovornostima. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužilji isplati na ime troškova postupka 237.750,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos počev od izvršnosti presude pa do isplate. Stavom trećim izreke, odbijen je, kao neosnovan zahtev tuženog za troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu, donetom nakon održane rasprave, preinačena je prvostepena presuda tako što je odbijen, kao neosnovan zahtev tužilje da se kao nezakonito poništi rešenje tuženog br 1911/2015 od 28.05.2015. godine i obaveže tuženi da tužilju vrati u radni odnos, zaključi sa tužiljom ugovor o radu i prizna joj sva prava iz radnog odnosa i rasporedi na radnom mestu koje odgovara njenoj stručnoj spremi i odgovornostima, i da joj naknadi troškove postupka. Stavom drugim izreke, obavezna je tužilja da tuženoj na ime troškova prvostepenog postupka plati 170.250,00 dinara, na ime troškova žalbenog postupka 51.000,00 dinara, sa zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate. Stavom trećim izreke odbijen je zahtev tuženog za zateznu kamatu na dosuđene troškove postupka od dana presuđenja do dana izvršnosti presude.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešene primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11, 18/20), i utvrdio da je revizija osnovana.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je kod tuženog 04.07.2006. godine zasnovala radni odnos, prvo na određeno vreme, a potom na neodređeno vreme. Tokom rada kod tuženog, tužilja je radila na različitim radnim mestima, u vezi kojih je imala zaključene anekse ugovora o radu. Kod tuženog je proizvodnja linijska i istu prati ostvarivanje norme, o kojoj evidenciju vode ovlašćeni radnici tuženog. Ocena za rad tužilje je bila 2,94. Tuženi je 28.04.2015. godine doneo odluku o reorganizaciji u sektoru proizvodnje, zbog smanjenja kapaciteta u proizvodnji i svim proizvodnim linijama, na taj način što će izvršiti racionalizaciju poslova u sektoru proizvodnje i ukupan broj operatera proizvodnje smanjiti za 35, koja odluka je istaknuta na oglasnoj tabli tuženog. Nakon toga, tuženi je 08.05.2015. godine izradio predlog programa rešavanja viška zaposlenih, koji program je sadržao obrazloženje razloga povodom prestanka potrebe za radom zaposlenih, dopunske kriterijume, broj i strukturu zaposlenih za čijim je radom prestala potreba, kriterijume za određivanje viška zaposlenih, mere za zapošljavanje viška zaposlenih, rok u kome će biti otkazani ugovori o radu, kao i spisak zaposlenih za čijim je radom prestala potreba. Odlukom o prestanku potrebe za obavljanjem poslova – višku zaposlenih od 08.05.2015. godine objavljen je spisak zaposlenih za čijim je radom prestala potreba zbog promena predviđenih u Sektoru proizvodnje, gde je zbog smanjenog obima posla došlo do ukidanja poslova za 35 izvršilaca, a među njima i tužilje (pod brojem 10 na navedenom spisku). Samostalni sindikat je dostvio mišljenje o predlogu odluke o prestanku potrebe za obavljanjem poslova, navodeći da je predlog programa za rešavanje viška zaposlenih u skladu sa Zakonom o radu, KU tuženog od 31.10.2014. godine i Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji. Tuženi je rešenjem od 28.05.2015. godine tužilji otkazao ugovor o radu, navodeći da se otkazuje zbog prestanka potrebe za radom radnika, jer se usled promena u organizaciji poslova u sektoru proizvodnje, zbog smanjenog obima posla u potpunosti ukidaju poslovi za 35 izvršilaca – radnika u proizvodnji – operatera. Na radnom mestu na kome je bila zaposlena tužilja nije bilo novih zaposlenih radnika, bilo je samo angažovanja preko agencije na drugim delovima proizvodnog procesa, ali ne na delovima na kojima je tužilja radila. Tužilji je isplaćena otpremnina i ona se prijavila na biro rada, a isplaćene su joj i zaostale zarade.

Prvostepeni sud je usvojio zahtev tužilje, jer je utvrdio da je sporno rešenje o otkazu ugovora o radu nezakonito, budući da tuženi nije sproveo ocenjivanje zaposlenih kroz utvrđene kriterijume prilikom proglašenja tužilje za višak zaposlenih.

Drugostepeni sud je, nakon održane rasprave, preinačio prvostepenu presudu i odbio, kao neosnovan zahtev tužilje, primenom člana 179. stav 5. tačka 1. i člana 153. – 160. Zakona o radu, jer je utvrdio da je radno mesto tužilje ukinuto, da nije bilo upražnjenih radnih mesta na koje bi tuženi tužilju mogao da premesti i da tuženi u toj situaciji nije imao obavezu primene kriterijuma, kao i da je otkazna procedura sprovedena na način kako je to propisano Zakonom o radu.

Osnovano se revizijom tužilje ukazuje da se navedeni zaključak drugostepenog suda u pogledu zakonitosti postupka prilikom utvrđivanja viška zaposlenih, zasniva na pogrešnoj primeni materijalnog prava, zbog čega je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.

Članom 179. stvom 5. tačkom 1. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, br. 24/05, 75/14), propisano je da zaposlenom može da prestane radni odnos ako za to postoji opravdani razlog koji se odnosi na potrebe poslodavca i to ako usled tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena prestane potreba za obavljanjem određenog posla ili dođe do smanjenja obima posla.

Navedenom odredbom propisano je kada postoji opravdan razlog za otkaz ugovora o radu koji se odnosi na potrebe poslodavca usled tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena, i to ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla i kada dođe do smanjenja obima posla. Ovakvom formulacijom zakon razlikuje dve situacije, kada zbog nastalih promena dođe do ukidanja određenih službi ili radnih mesta i prestanka potrebe za obavljanjem određenog posla ili kada dođe do smanjenja obima posla, a time do smanjenog broja izvršilaca na određenim poslovima. Ukoliko dođe do smanjenja obima posla, a time i do smanjenog broja izvršilaca na određenim poslovima, to je potrebno da se izvrši izbor zaposlenih koji su višak i za čijim radom prestaje potreba. Kada se određeni poslovi obavljaju od strane više izvršilaca u skladu sa postojećom sistematizacijom, smanjenje njihovog broja novom sistematizacijom i utvrđivanje viška zaposlenih, odnosno određivanje zaposlenog kome radni odnos prestaje mora da bude izvršeno na osnovu određenog kriterijuma, koji isključuje svaku proizvoljnost, voluntarizam i diskriminaciju. Za postojanje i opravdanost ovog zakonskog razloga prestanka radnog odnosa i otkaza ugovora o radu zaposlenom od strane i na inicijativu poslodavca mora da postoje stvarne i objektivne okolnosti, odnosno poslodavac nema diskreciono pravo da bez određenog kriterijuma sam odluči ko od zaposlenih predstavlja višak, jer određivanjem lica koja predstavljaju višak od više izvršilaca na istom radnom mestu, bez primene kriterijuma, odluku o prestanku radnog odnosa čini nezakonitom.

Tuženi je 28.04.2015. godine doneo odluku o reorganizaciji u sektoru proizvodnje, zbog smanjenja kapaciteta u proizvodnji i svim proizvodnim linijama, na taj način što će izvršiti racionalizaciju poslova u sektoru proizvodnje i ukupan broj operatera proizvodnje smanjiti za 35. Nakon toga, tuženi je 08.05.2015. godine izradio predlog programa rešavanja viška zaposlenih, koji program je sadržao obrazloženje razloga povodom prestanka potrebe za radom zaposlenih, dopunske kriterijume, broj i strukturu zaposlenih za čijim je radom prestala potreba, kriterijume za određivanje viška zaposlenih, mere za zapošljavanje viška zaposlenih, rok u kome će biti otkazani ugovori o radu, kao i spisak zaposlenih za čijim je radom prestala potreba. Odlukom o prestanku potrebe za obavljanjem poslova – višku zaposlenih od 08.05.2015. godine objavljen je spisak zaposlenih za čijim je radom prestala potreba zbog promena predviđenih u Sektoru proizvodnje, gde je zbog smanjenog obima posla došlo do ukidanja poslova za 35 izvršilaca, a među njima i tužilje (pod brojem 10 na navedenom spisku). Tuženi je rešenjem od 28.05.2015. godine tužilji otkazao ugovor o radu, navodeći da se otkazuje zbog prestanka potrebe za radom radnika, jer se usled promena u organizaciji poslova u sektoru proizvodnje, zbog smanjenog obima posla u potpunosti ukidju poslovi za 35 izvršilaca – radnika u proizvodnji – operatera. Drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu i odbio, kao neosnovan zahtev tužilje, smatrajući da je sporno rešenje zakonito, jer je utvrdio da je radno mesto tužilje ukinuto, da nije bilo upražnjenih radnih mesta, na koja bi tuženi mogao da premesti tužilju i da tuženi u toj situaciji nije imao obavezu primene kriterijuma. Ovakva odluka drugostepenog suda se ne može prihvatiti kao pravilna, jer kada se ima u vidu napred navedeno, to sledi da je ostalo sporno da li je kod tuženog usled tehnoloških, ekonomskih i organizacionih promena prestala potreba za obavljanjem posla koji je obavljala tužilja, odnosno da li je ukinuto radno mesto tužilje ili je pak došlo do smanjenja obima posla. Ukoliko je došlo do smanjenja obima posla, to je u toj situaciji trebalo utvrditi da li je tuženi prilikom utvrđivanja koga će od zaposlenih oglasiti viškom, primenio kriterijume koji su utvrđeni kolektivnim ugovorom i programom, kao i da li je izložio konkurenciji sve zaposlene koji su obavljali poslove u okviru tog radnog mesta.

S obzirom da je ostalo sporno sa kojih razloga je tužilji prestao radni odnos i otkazan ugovor o radu, odnosno da li je kod tuženog usled tehnoloških, ekonomskih i organizacionih promena prestala potreba za obavljanjem posla koji je obavljala tužilja, ili je pak došlo do smanjenja obima posla, a od čega zavisi zakonitost spornog rešenja tuženog kojim je tužilji otkazan ugovor o radu, to je drugostepena presuda morala da bude ukinuta, kako bi drugostepeni sud u ponovnom postupku utvrdio navedene činjenice i pravilnom primenom materijalnog prava odlučio o žalbi tuženog.

Sa napred navedenih razloga, na osnovu člana 416. stav 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća-sudija

Slađana Nakić Momirović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić