Rev2 541/2022 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 541/2022
10.03.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović i Spomenke Zarić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Goran Rodić, advokat iz ..., protiv tužene Skupštine opštine Bečej, čiji je punomoćnik Tamara Bakić, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1. 1051/21 od 20.10.2021. godine, u sednici od 10.03.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1. 1051/21 od 20.10.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Zrenjaninu P1. 11/19 od 21.01.2021. godine, stavom prvim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev da se utvrdi da je ništavo rešenje tužene o imenovanju direktora Centra za socijalni rad Bečej od 12.10.2016. godine, da se tužilja imenuje za direktora Centra za socijalni rad Bečej na period od pet godina počev od 12.10.2016. godine, da se pobijano rešenje u celosti zameni ovom presudom, obaveže tužena da tužilji naknadi nematerijalnu štetu zbog povrede ustavnog prava jednake dostupnosti javne funkcije u iznosu od 600.000,00 dinara i da joj naknadi troškove parničnog postupka, kao i da se presuda objavi u „Službenom listu Opštine Bečej“. Stavom drugim izreke tužilja je obavezana da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 40.500,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1. 1051/21 od 20.10.2021. godine, stavom prvim izreke ukinuta je prvostepena presuda u delu kojim je odbijen zahtev da se tužilja imenuje za direktora Centra za socijalni rad Bečej na period od pet godina počev od 12.10.2016. godine i da se pobijano rešenje tužene zameni ovom presudom, i u tom delu tužba je odbačena. Stavom drugim izreke odbijena je žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda u preostalom delu. Stavom trećim izreke odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv drugostepene presude, tužilja je blagovremno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 410. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku – ZPP i utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Prema članu 441. ZPP, revizija je dozvoljena u parnicama u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.

U konkretnom slučaju, ne radi se o sporu o zasnivanju, postojanju ili prestanku radnog odnosa, pa revizija tužilje nije dozvoljena. Revizija je takođe nedozvoljena i u delu koji se odnosi na novčano potraživanje, koje očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra kao revizijskog cenzusa iz člana 403. stav 3. ZPP.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci, na osnovu člana 414. ZPP.

Predsednik veća – sudija

Jasminka Stanojević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić