Rev 4287/2021 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4287/2021
01.06.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Biserke Živanović, predsednika veća, Spomenke Zarić, Dragane Mirosavljević, Jelice Bojanić Kerkez i Dobrile Strajina, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Radomir Petrović, advokat iz ..., protiv tuženog Grada Kraljeva, koga zastupa Gradsko javno pravobranilaštvo, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2805/20 od 01.03.2021. godine, u sednici od 01.06.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2805/20 od 01.03.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kraljevu P 1009/19 (14) od 31.08.2020. godine stavom prvim izreke usvojen je tužbeni zahtev i tuženi obavezan da poruši i ukloni porodični stambeni objekat na kp .. KO Kraljevo i postavi novi montažni objekat u gabaritima oštećenog objekta. Stavom drugim izreke tuženi je obavezan da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 359.755,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2805/20 od 01.03.2021. godine odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv drugostene presude tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i iz razloga propisanih članom 404. Zakona o parničnom postupku.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o reviziji tuženog kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. stav 1. važećeg Zakona o parničnom postupku – ZPP. U reviziji se ukazuje na pogrešnu primenu čl. 135. i 143. Zakona o planiranju i izgradnji i navodi da ne postoji obligacioni odnos između tužilje i tuženog, pa tuženi nije u obavezi na činidbu na način naveden nižestepenim presudama. Međutim, u reviziji se ne ukazuje na zakonske razloge za izuzetnu dozvoljenost revizije u smislu člana 404. stav 1. ZPP, a eventualna pogrešna primena materijalnog prava, u odsustvu navedenih zakonskih razloga, nije dovoljna da bi se revizija smatrala izuzetno dozvoljenom. Zato je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 410. stav 2. ZPP i utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Tužba u ovoj parnici podneta je 18.03.2014. godine, a vrednost predmeta spora je 1.500.000,00 dinara.

Budući da navedena vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra kao revizijskog cenzusa iz člana 403. stav 3. ZPP, to revizija nije dozvoljena.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke, na osnovu člana 413. ZPP.

Predsednik veća – sudija

Biserka Živanović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić