![](/sites/default/files/grb-srb-mali.jpg)
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 5780/2021
17.05.2023. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je zakonski zastupnik BB iz ..., koga je u postupku po reviziji zastupala advokat Rada Rvović iz ..., protiv tužene VV iz ..., čiji su punomoćnici Nemanja Vitomirović i Dražen Racić, advokati iz ..., radi poništaja založne izjave, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 85/21 od 31.05.2021. godine, u sednici održanoj 17.05.2023. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 85/21 od 31.05.2021. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Subotici P 464/18 od 22.05.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev za poništaj založne izjave date u formi Javnobeležnikog zapisa od 20.03.2015. godine OPU 593-2015 od strane tužilje, kao i zahtev tužilje za naknadu troškova postupka. Stavom drugim izreke, obavezana je tužilja da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 81.000,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 85/21 od 31.05.2021. godine, stavom prvim izreke usvojena je žalba tužilje i preinačena prvostepena presuda, tako što je poništena založna izjava data u formi javnobeležničkog zapisa od 20.03.2015. godine OPU 593-2015 od strane tužilje i obavezana tužena da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 122.300,00 dinara. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužilji naknadi troškove drugostepenog postupka u iznosu od 107.630,00 dinara. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova odgovora na žalbu.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je izjavila reviziju zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20), Vrhovni sud je našao da je revizija neosnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju na raspravi pred drugostepenim sudom, između tužilje i tužene zaključen je Ugovor o zajmu 18.03.2015.godine (preko advokata Ane Maravić), koji su obe potpisale, sa rokom otplate od dva meseca. Nakon toga, suprug tužene GG je predao tužilji 4.000,00 evra. Ugovor je pratila sporna založna izjava tužilje u formi Javnobeležničkog zapisa OPU 593-2015 od 20.03.2015. godine kod javnog beležnika, u kome je konstatovano da je toga dana pristupila u javnobeležničku kancelariju radi davanja založne izjave, da je sposobna da pročita i potpiše ispravu, da je sposobna i ovlašćena za davanje založne izjave, da postoji njena ozbiljna i slobodna volja za preduzimanje ovog posla i da je, nakon što joj je javni beležnik objasnio smisao i posledice preduzimanja ovog pravnog posla, u njegovom prisustvu dala založnu izjavu. U založnoj izjavi je konstatovano: da je založni dužnik vlasnik nepokretnosti (koja je predmet založne izjave) na kojoj nema tereta, List nepokretnosti br. ... K.O., ... (izdat od strane RGZ SKN Subotica od 17.03.2015. godine), sadržina ugovora o zajmu (član 1.); izjava založnog dužnika da izričito, bezuslovno i neopozivo dozvoljava da se u korist založnog poverioca na toj nepokretnosti uknjiži založno pravo – izvršna vansudska hipoteka (clausula intabulandi) na iznos od ukupno 4.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate, po svim obavezama koje proističu iz ugovora o zajmu, rok vraćanja zajma (član 2.); izjava hipotekarnog dužnika kojom neopozivo ovlašćuje hipotekarnog poverioca da naplati obezbeđeno potraživanje iz cene dobijene prodajom hipotekovane nepokretnosti u skladu sa vansudskim postupkom prodaje utvrđenim Zakonom o hipoteci, bez podnošenja tužbe sudu i da će u takvom slučaju hipotekovana nepokretnost biti ispražnjena i predata u posed hipotekarnom poveriocu u roku od 15 dana od zaključenja ugovora, osim ako je hipoteka uspostavljena samo na suvlasničkom udelu, kao i sva upozorenja propisana članom 15. navednog Zakona (član 3.). Svaku stranu založne izjave potpisali su tužilja i javni beležnik. Na osnovu založne izjave tužilje u navedenom Listu nepokretnosti upisana je vansudska hipoteka na predmetu hipoteke u korist tužene, radi obezbeđenja njenog potraživanja prema tužilji iz navedenog ugovora o zajmu. Tužilja nije vratila tuženoj dug u ugovorenom roku (18.05.2015. godine), a ni naknadno. Nakon upućene opomene tužilji, tužena je na osnovu predmetne založne izjave podnela predlog za izvršenje radi prodaje hipotekarne nepokretnosti radi namirenja potraživanja iz ugovora o zajmu iz sredstava ostvarenih prodajom.
Tužilja je (nakon davanja založne izjave) dva puta lečena na odeljenju ...: od 24.06.2015. godine do 14.07.2015. godine u Opštoj bolnici u ... zbog napetosti i nervoze, nesanice i straha (odakle je otpuštena sa završnom dijagnozom: ... ... ...) i od 31.07.2015. godine do 18.08.2015. godine u SPB „...“ u ... (gde je prevedena na produženo lečenje), zbog napetosti, snižene tolerancije, emocionalne preosetljivosti i somatizacije (odakle je otpuštena sa završnom dijagnozom: ... ...). Tokom prvog lečenja kod tužilje je konstatovano, između ostalog, psihoorgansko opadanje umereno teškog stepena - .../... (nakon psihološke eksploracije njenog kognitivnog funkcionisanja), da nije ispravno orijentisana u vremenu i intelektualne sposobnosti u graničnom opsegu na donjoj granici prema mentalnoj zaostalosti (nalaz psihologa dr mr. Biljane Đuketić od 14.07.2015. godine). Rešenjem Osnovnog suda u Subotici R2 142/15 od 15.10.2015. godine (pravnosnažno 27.10.2015. godine), tužilja je delimično lišena poslovne sposobnosti, te je određeno da ne može samostalno raspolagati pokretnom i nepokretnom imovinom, niti da samostalno odlučuje o potrebi psihijatrijskog lečenja bez saglasnosti staraoca, da je njena poslovna sposobnost jednaka poslovnoj sposobnosti starijeg maloletnika, da se dejstvo odluke odlaže do dana pravnosnažnosti iste, i određen rok od 3 godine od pravnosnažnosti rešenja u okviru koga će se proveravati da li postoje razlozi za dalje trajanje izrečene mere. Ovo rešenje je doneto na osnovu nalaza i mišljenja veštaka specijaliste neuropsihijatra, specijaliste psihijatrije i sudske psihijatrije od 05.10.2015. godine, prema kojem je tužilja nesposobna za ispravno rasuđivanje jer kod nje postoji trajni mentalni poremećaj koji zadovoljava dijagnostičke kriterijume (...-...) klasifikacija za poremećaj ličnosti sa ..., koji poremećaj je odlikovan dubokim oštećenjem ličnosti u procesu usklađenosti i integracija psihičkih funkcija. Rešenjem Centra za socijalni rad Grada Subotica od 08.11.2015. godine (pravnosnažno 16.12.2015. godine), tužilja je stavljena pod starateljstvo sina BB, koje obuhvata staranje o njenoj ličnosti, zastupanje, pribavljanje sredstava za izdržavanje, upravljanje i raspolaganje imovinom štićenika.
Grafološkim veštačenjem preko sudskog veštaka grafologa je utvrđeno da je tužilja potpisala predmetnu založnu izjavu. Medicinskim veštačenjem preko dr Nade Vasković Maravić, sudskog veštaka specijaliste neuropsihijatrije (nalaz i mišljenje od 19.05.2016. godine, dopunski nalaz od 29.04.2021. godine i iskaz veštaka), utvrđeno je da je tužilja prosečnih intelektualnih sposobnosti, da spada u kategoriju granične inteligencije (IQ 71), da je ličnost sa ..., da ima psihoorgansko opadanje umereno teškog stepena (... .../...), da u vreme sačinjavanja založne izjave 20.03.2015. godine nije bila sposobna da razumno rasuđuje, izrazi pravno relevantnu volju za sačinjavanje založne izjave, shvati značaj ove pravne radnje i upravlja svojim postupcima, da nije bila sposobna da raspolaže nepokretnom imovinom, te da je tog dana bila ograničeno poslovno sposobna.
Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je zaključio da je tužbeni zahtev neosnovan, pozivajući se na odredbe članova 56. stavovi 1., 2. i 3., 103. stav 1.,111., 114., 115. i 116. u vezi odredaba članova 12., 13. i 17. Zakona o obligacionim odnosima (ZOO) i članova 2.,8, 9., 14., 15. stavovi 1 i 3., 43. i 44. Zakona o hipotaci. Ovo stoga što izvedenim dokazima tužilja nije dokazala da se na predmetnoj založnoj izjavi ne nalazi njen potpis, imajući u vidu da je grafološkim veštačenjem utvrđeno da se na založnoj izjavi nalazi njen potpis, a ni da u momentu sačinjavanja založne izjave 20.03.2015. godine nije imala poslovnu sposobnost zbog bolesti koja je kod nje prisutna unazad 8 – 10 godina, zbog koje je delimično lišena poslovne sposobnosti (što su bili razlozi zbog kojih je tražen poništaj založne izjave). Naime, prvostepeni sud nije prihvatio nalaz i mišljenje veštaka dr Nade Vasković Maravić, imajući u vidu različito mišljenje (u odnosu na mišljenje ovog sudskog veštaka) lekara Kliničkog centra Srbije u drugim predmetima i drugim postupcima (u kojima se takođe utvrđivala sposobnost tužilje za rasuđivanje), mišljenje javnog beležnika koji je bio nadležan da procenjuje njenu sposobnost za rasuđivanje u vreme davanja založne izjave, i da niko od bliskih osoba tužilje (njena deca) nije ranije ukazao na probleme u njenom ponašanju (zaduživanje i opterećenje imovine hipotekama), koji su po njihovim navodima iz predloga za lišenje poslovne sposobnosti u to vreme već postojali. S tim u vezi, prvostepeni sud je imao u vidu da je presudom Višeg suda u Subotici P 2/16 od 02.11.2017. godine (potvrđena presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 372/18 od 22.02.2018. godine) odbijen zahtev tužilje (tužba podneta preko staraoca 08.01.2016. godine) radi poništaja ugovora o kupoprodaji nepokretnosti - njive od 12.03.2014. godine zaključenog između tužilje kao kupca i DD kao prodavca (overenog pred Osnovnim sudom u Subotici dana 14.03.2014. godine), iz razloga što su se veštaci Kliničkog centra Srbije – Klinika za psihijatriju – Odsek za sudsku psihijatriju Beograd u svom nalazu izjasnili da nema pouzdanih medicinskih činjenica na osnovu kojih bi se mogao izvesti pouzdan zaključak o poslovnoj sposobnosti tužilje u to vreme.
Drugostepeni sud je, pozivajući se na odredbe člana 56. stavovi 1., 2. i 3. i člana 111. ZOO, zaključio da je tužbeni zahtev osnovan, zasnivajući svoju odluku, za razliku od prvostepenog suda, na nalazu i mišljenju sudskog veštaka dr Nade Vasković Maravić, specijaliste neuropsihijatrije prema kojem tužilja u vreme sačinjavanja založne izjave 20.03.2015. godine nije bila sposobna da razumno rasuđuje, da izrazi pravno relevantnu volju za sačinjavanje založne izjave, shvati značaj ove pravne radnje i upravlja svojim postupcima, da je bila ograničeno poslovno sposobna i da nije bila sposobna da raspolaže nepokretnom imovinom, bez obzira što u to vreme nije formalno bila lišena poslovne sposobnosti odlukom nadležnog organa. Imajući u vidu izneto, nalazeći da je tužba u ovoj pravnoj stvari podneta u roku iz člana 117. ZOO (11.01.2016. godine), drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu, tako što je poništio založnu izjavu datu u formi Javnobeležničkog zapisa od 20.03.2015. godine OPU 593-2015 od strane tužilje.
Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je drugostepeni sud zaključio da u vreme davanja predmetne založne izjave tužilja nije bila u potpunosti sposobna za rasuđivanje, pravilno zasnivajući ovakav zaključak na nalazu i mišljenju dr Nade Vasković Maravić, specijaliste neuropsihijatrije, od 19.05.2016. godine, dopunskog nalaza i mišljenja od 29.04.2021. godine, kao i njenog iskaza (pred prvostepenim i drugostepenim sudom), datog u svemu u skladu sa pravilima struke.
Shodno odredbi člana 146. stav 1. Porodičnog zakona, punoletno lice koje zbog bolesti ili smetnji u psiho-fizičkom razvoju nije sposobno za samostalno rasuđivanje te zbog toga nije u stanju da se samo stara o sebi i o zaštiti svojih prava i interesa može biti potpuno lišeno poslovne sposobnosti. Shodno odredbi člana 147. stav 1. istog zakona, punoletno lice koje zbog bolesti ili smetnji u psiho- fizičkom razvoju svojim postupcima neposredno ugrožavasopstvena prava i interese ili prava i interese drugih lica može biti delimično lišeno poslovne sposobnosti.
Odredbom člana 56. ZOO propisano je da je za zaključenje punovažnog ugovora potrebno da ugovarač ima poslovnu sposobnost koja se traži za zaključenje tog ugovora (stav 1.), da ograničeno poslovno sposobno lice može bez odobrenja svog zakonskog zastupnika zaključivati samo one ugovore čije mu je zaključivanje zakonom dozvoljeno (stav 2) i da su ostali ugovori tih lica, ako su zaključeni bez odobrenja zakonskog zastupnika rušljivi, ali mogu biti osnaženi njihovim naknadnim odobrenjem (stav 3). Odredbom člana 111 ovog zakona propisano je da je ugovor rušljiv kada ga je zaključila strana ograničeno poslovno sposobna, te da je pri njegovom zaključenju bilo mana u pogledu volje strana, pa i kada je ovim Zakonom ili posebnim propisom određeno.
Pravilno je stanovište drugostepenog suda da je za zaključenje punovažnog ugovora potrebno da ugovarač ima poslovnu sposobnost koja se traži za zaključenje tog ugovora, a ukoliko je ugovor zaključilo lice koje je ograničeno poslovno sposobno, taj pravni posao je rušljiv. Ako se nesumnjivo utvrdi da je u vreme zaključenje određenog pravnog posla lice bilo poslovno nesposobno, pravni posao koje to lice zaključi je rušljiv, bez obzira da li je to lice u vreme zaključenja ugovora formalno, sudskom odlukom bila oduzeta poslovna sposobnost. Ovo stoga što se sudskom odlukom kojom se nekom licu oduzima ili ograničava poslovna sposobnost, suštinski pravno stanje upodobljava realnom stanju, kako bi se zarad pravne sigurnosti i šira javnost obavestila o tome, kao i radi zaštite interesa samog lica koje se na taj način stavlja u poseban pravni režim. Realno je i logično da lice kome je oduzeta poslovna sposobnost nije postalo nesposobno za zaključivanje pravnih poslova trenutkom pravnosnažnosti sudskog rešenja kojim mu se oduzima poslovna sposobnost. Da bi se nekom licu oduzela ili ograničila poslovna sposobnost, potrebno je da bude uočeno da to lice nije u mogućnosti da shvati značaj pravnih radnji koje preduzima i da nije u stanju da upravlja svojim postupcima u pravnom smislu. Najčešće te okolnosti prvi uoče bliski srodnici koji pokreću postupak radi oduzimanja (ograničavanja) poslovne sposobnosti. Sam postupak traje izvesno vreme, jer je potrebno da se nesumnjivo utvrdi da lice nema poslovnu sposobnost (odnosno da ima za obavljanje nekih pravnih radnji), pa tako dan pravnosnažnosti sudskog rešenja o oduzimanju ili ograničavanju poslovne sposobnosti nekog lica jeste samo formalno dan od kad ta činjenica postaje poznata svima, ali ne predstavlja apsolutni dokaz da je do tog momenta lice bilo potpuno poslovno sposobno.
Suprotno navodima revizije, jedino veštačenje koje je izvedeno tokom prvostepenog i drugostepenog postupka je veštačenje preko sudskog veštaka dr Nade Vasković Maravić. Tačno je da se na raspravi pred drugostepenim sudom punomoćnik tužilje nije protivio da se u ovom postupku koristi i nalaz i mišljenje Kliničkog centra Srbije iz drugog sudskog postupka. Međutim, nalaz i mišljenje Kliničkog centra se i kvalitativno i kvantitativno razlikuje od nalaza i mišljenja sudskog veštaka dr Nade Vasković Maravić, koja je obavila veštačenje u ovom predmetu. U nalazu Kliničkog centra Srbije, osim navođenja dijagnoza, odnosno bolesti od kojih je tužilja nesumnjivo bolovala u vreme delimičnog lišenja poslovne sposobnosti, odnosno nakon 15-og jula 2015. godine (prva hospitalizacija), izostalo je izjašnjenje da li su se, kada i na koji način te bolesti ispoljile kod tužilje, koliko je po pravilu medicinske struke i nauke potrebno da se te bolesti razviju kod obolelog (bez obzira na nepostojanje medicinske dokumentacije) i na koji način one mogu biti prepoznate od strane kako njihovih najbližih (članova porodice), tako i trećih lica (javni beležnik, advokati i druga lica).
Na osnovu člana 414. stav 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća-sudija
Zvezdana Lutovac, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić