Rev2 2447/2022 3.5.7

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2447/2022
09.02.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Zorana Hadžića i Mirjane Andrijašević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Jasminka Špirić, advokat iz ..., protiv tuženog Holding korporacija „Krušik“ a.d. čiji je punomoćnik Nikola Urošević, advokat iz ..., odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 519/22 od 11.03.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 09.02.2023. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 519/22 od 11.03.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Valjevu P1 249/20 od 17.12.2021. godine, usvojen je tužbeni zahtev tužilje AA iz ... i poništeno kao nezakonito rešenje tuženog HK „Krušik“ a.d. Valjevo broj .../...-... od 26.08.2020. godine, što je tužena dužna da dozvoli i trpi (stav 1). Utvrđeno je da je tužilja AA iz ... kod tuženog HK „Krušik“ a.d. Valjevo, zasnovala radni odnos na neodređeno vreme počev od 03.07.2017. godine, na radnom mestu ... i ... „...“ pa je tuženi obavezan da tužilju vrati na rad u roku od osam dana od dana prijema presude pod pretnjom prinudnog izvršenja (stav 2). Obavezan je tuženi da tužilji na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 70.500,00 dinara (stav 3).

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 519/22 od 11.03.2022. godine, potvrđena je presuda Osnovnog suda u Valjevu P1 249/20 od 17.12.2021. godine u stavu prvom, delu stava drugog za vraćanje na rad i stavu trećem izreke i žalba tuženog u tom delu odbijena kao neosnovana (stav 1). Preinačena je presuda Osnovnog suda u Valjevu P1 249/20 od 17.12.2021. godine u ostalom delu stava drugog izreke, pa je utvrđeno da je radni odnos tužilje prerastao sa određenog na neodređeno vreme od 03.07.2019. godine pa nadalje na poslovima „... i ... „...“ i obavezan je tuženi da to prizna (stav 2).

Protiv drugostepene presude tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP učinjene u postupku pred drugostepenim sudom i odredbe člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP.

Ispitujući pobijanu drugostepenu presudu u granicama revizijskih navoda, u smislu odredbe člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da je revizija tuženog izjavljena protiv drugostepene presude dozvoljena, ali neosnovana.

U postupku donošenja drugostepene presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti. Drugostepena presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP, na koju se paušalno ukazuje revizijom tuženog. Revizija ne može da se izjavi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP u smislu odredbe člana 407. stav 1. tačka 1, 2. i 3. ZPP.

Iz činjeničnog utvrđenja sledi da je tužilja bila zaposlena kod tuženog na određeno vreme u periodu od 01.07.2017. do 31.08.2020. godine kada je tužilji otkazan ugovor o radu na određeno vreme od 01.07.2017. godine sa 31.08.2020. godine, po osnovu rešenja tuženog broj .../...-... od 26.08.2020. godine, zbog isteka roka na koji je zaključen ugovor o radu broj .../...-... od 01.07.2017. godine. Tužilja je zasnovala radni odnos na određeno vreme do 31.10.2017. godine (po zanimanju ..., ... stepen stručne spreme) na poslovima ... i ... „...“ po osnovu ugovora o radu broj .../...-... od 01.07.2017. godine. Nakon toga je tužilji sukcesivno produžavan ugovor o radu i to po osnovu Aneksa ugovora o radu broj .../...-... kojim je zasnovala radni odnos do 31.12.2017. godine, po osnovu aneksa ugovora o radu broj .../...-... od 25.12.2017. godine kojim je zasnovala radni odnos na određeno vreme do 30.04.2018. godine, po osnovu aneksa ugovora o radu broj .../...-... od 01.05.2018. godine, kojim je zasnovala radni odnos do 30.06.2018. godine. Nakon toga tužilja je zaključila aneks ugovora o radu zbog realizacije projekta po ugovoru broj .../... i to aneks broj .../...-... od 22.06.2018. godine za period do 31.08.2018. godine, aneks ugovora o radu broj .../...-... na određeno vreme od 01.09.2018. do 31.12.2018. godine, aneks ugovora o radu broj .../...-... od 20.12.2018. godine za period od 01.01.2019. do 31.03.2019. godine, aneks ugovora o radu broj .../...-... od 20.03.2019. godine za period od 01.04.2019. do 30.04.2019. godine, aneks broj .../...-... od 17.04.2019. godine za period od 01.05.2019. do 31.08.2019. godine, aneks broj .../...-... od 26.08.2019. godine za period od 01.09.2019. do 30.11.2019. godine, aneks broj .../...-... od 25.11.2019. godine za period od 01.12.2019. do 31.01.2020. godine i aneks broj .../...- ... od 29.01.2020. godine za period od 01.02.2020. do 31.03.2020. godine. Nakon toga tužilja je zaključila anekse zbog potrebe realizacije projekta po ugovorima ...-..-.../...; .../...-...; .../...-...; .../...-...; .../...-... i to aneks broj .../...-... od 23.03.2020. godine za period od 01.04.2020. godine do 31.05.2020. godine, zatim aneks broj .../...-... od 25.05.2020. godine za period od 01.06.2020. do 31.07.2020. godine i aneks broj .../...-... od 23.07.2020. godine za period od 01.08.2020. do 31.08.2020. godine.Tužilja je 03.07.2017. godine prvi put zasnovala radni odnos na mašinama i posle pet-šest dana prešla je da radi u upaljačnicu u kojoj je radila 3,5 godine do prestanka radnog odnosa. Tužilji prilikom zasnivanja radnog odnosa nije rečeno po kom osnovu ga zasniva.

Nižestepeni sudovi su stanovišta da su u konkretnom slučaju ispunjeni uslovi za preobražaj radnog odnosa na određeno vreme u radni odnos na neodređeno vreme, budući da nije postojao osnov zasnivanja radnog odnosa na određeno vreme, u skladu sa odredbom člana 33. stav 1. tačka 7. Zakona o radu, pa su u smislu odredbe člana 37. stav 6. Zakona o radu ispunjeni uslovi da je radni odnos zasnovan na neodređeno vreme. Na temelju tako iznetih razloga, nižestepeni sudovi poništavaju, kao nezakonito, rešenje tuženog kojim je tužilji utvrđen prestanak radnog odnosa, a drugostepeni sud preinačava presudu i utvrđuje da je tužilja sa danom 03.07.2019. godine zasnovala radni odnos kod tuženog na neodređeno vreme i obavezuje tuženog da vrati tužilju vrati na rad.

Vrhovni kasacioni sud je stanovišta da je pobijana presuda doneta pravilnom primenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje.

Odredbom člana 37. Zakona o radu( „Službeni glasnik RS“ broj 24/05...75/14) propisano je da ugovor o radu može da se zaključi na određeno vreme, za zasnivanje radnog odnosa čije je trajanje unapred određeno objektivnim razlozima koji su opravdani rokom ili izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja, za vreme trajanja tih potreba (stav 1), poslodavac može zaključiti jedan ili više ugovora o radu iz stava 1.ovog člana na osnovu kojih se radni odnos sa istim zaposlenim zasniva za period koji sa prekidima ili bez prekida ne može biti duži od 24 meseca (stav 2), ako je ugovor o radu na određeno vreme zaključen suprotno odredbama ovog zakona ili ako zaposleni ostane da radi kod poslodavca najmanje pet radnih dana po isteku vremena za koje je ugovor zaključen, smatra se da je radni odnos zasnovan na neodređeno vreme (stav 6).

Ugovor o radu može da se zaključi na određeno vreme u skladu sa odredbom člana 37. stav 1. Zakona o radu, a za zasnivanje radnog odnosa čije je trajanje unapred određeno objektivnim razlozima koji su opravdani rokom ili nastupanjem određenog događaja za vreme trajanja tih potreba. Radni odnos zasnovan na određeno vreme, u skladu sa stavom 2. iste odredbe, ne može trajati duže od 24 meseca. Izuzeci od vremenskog ograničenja trajanja radnog odnosa na određeno vreme propisani su odredbom istog člana u stavu 4. Jedan od izuzetaka propisan u tački 2. jeste rad na projektu čije je vreme unapred određeno, a najduže do završetka projekta. Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je kod tuženog sve vreme obavljala iste poslove i to poslove „... i ... „...“ do prestanka radnog odnosa. Imajući u vidu da je tužilja te poslove obavljala kod tuženog skoro svo vreme od stupanja na rad do prestanka radnog odnosa, pravilan je zaključak nižestepenih sudova da nije reč o povećanom obimu posla koji je iziskivao angažman tužilje, niti završetku projekta, već je potreba za poslovima tužilje bila stalna. Zaključivanjem više ugovora na određeno vreme tuženi je postupao protivno odredbama zakona kojima je regulisan rad na određeno vreme, čime je zloupotrebio pravo poslodavca. S obzirom na to da je tužilja neprekidno radila više od tri godine na istim poslovima, a nakon 3.07.2019. godine, kada je trebao da joj prestane radni odnos nastavila je da radi kod tuženog po novom ugovoru o radu, pravilan je zaključak nižestepenih sudova da je došlo do preobražaja radnog odnosa na određeno vreme u radni odnos na neodređeno vreme dana 03.07.2019. godine u smislu člana 37.stav 1. i 6. Zakona o radu. Zato su neosnovani revizijski navodi tuženog kojima se ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava.

Revizijski navodi da je tužilja zasnovala radni odnos na određeno vreme usled povećanog obima posla i realizacije projekta tuženog po ugovorima, su bez uticaja. Po oceni Vrhovnog kasacionog suda navedena okolnost nema značaja, zato što je do preobražaja radnog odnosa na određeno vreme u radni odnos na neodređeno vreme došlo istekom 24 meseca rada tužioca na istim sistematizovanim poslovima na kojima je postojala stalna potreba za radom tužilje.

S obzirom na to da je tužilji radni odnos na određeno vreme prerastao u radni odnos na neodređeno vreme to je pravilno, kao nezakonito, poništeno osporeno rešenje o prestanku radnog odnosa zbog isteka roka na koji je zasnovan, jer se preobraženi radni odnos, sada kao radni odnos na neodređeno vreme, ne može zakonito otkazati zbog proteka vremena.

Kako se ostalim navodima revizije osporava ocena izvedenih dokaza i utvrđeno činjenično stanje, zbog čega se revizija ne može izjaviti prema članu 407.stav 2. ZPP. to je primenom člana 414. stav 1. ZPP, Vrhovni kasacioni sud odlučio kao u izreci.

Predsednik veća-sudija

Vesna Subić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić