Kzz 63/2024 2.1.8; čl. 439 tač 2 ZKP

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 63/2024
01.02.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Svetlane Tomić Jokić, predsednika veća, Bojane Paunović, Milene Rašić, Aleksandra Stepanovića i Bate Cvetkovića, članova veća, sa savetnikom Sanjom Živanović, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela sprečavanje službenog lica u vršenju službene radnje iz člana 322. stav 3. u vezi stava 1. i 2. KZ i drugih, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog, advokata Miloša Radojevića i advokata Aleksandra Milunovića, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Kragujevcu Kv 138/23 od 02.11.2023. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž2 795/23 od 19.12.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 01.02.2024. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog AA, advokata Miloša Radojevića i advokata Aleksandra Milunovića, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Kragujevcu Kv 138/23 od 02.11.2023. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž2 795/23 od 19.12.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Višeg suda u Kragujevcu Kv 138/23 od 02.11.2023. godine odbijena je kao neosnovana molba okrivljenog AA za sudsku rehabilitaciju.

Rešenjem Apelacionog suda u Kragujevcu Kž2 795/23 od 19.12.2023. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA, advokata Miloša Radojevića, izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Kragujevcu Kv 138/23 od 02.11.2023. godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih rešenja, zahtev za zaštitu zakonitosti podneli su branioci okrivljenog AA, advokat Miloš Radojević i advokat Aleksandar Milunović, „zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP u vezi člana 98. stav 2. tačka 3) KZ“, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti i prenači pobijana rešenja tako što će usvojiti molbu okrivljenog za sudsku rehabilitaciju ili ukine pobijana rešenja ili samo rešenje drugostepenog suda i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostepenom ili drugostepenom sudu uz naredbu da se isti održi pred potpuno izmenjenim većem „ili da utvrdi povredu zakona u korist okrivljenog“.

Vrhovni sud je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog dostavio Vrhovnom javnom tužiocu, u skladu sa odredbom člana 488. stav 1. KZ, u smislu člana 490. ZKP održao sednicu veća, o kojoj, shodno članu 488. stav 2. ZKP, nije obavestio Vrhovnog javnog tužioca i branioce okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta i pravnosnažna rešenja protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet te je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.

Branioci okrivljenog AA, advokat Miloš Radojević i advokat Aleksandar Milunović, zahtev za zaštitu zakonitosti podnose „zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP u vezi člana 98. stav 2. tačka 3) KZ“, s tim što se iz sadržine samog zahteva zaključuje da je podnet zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP u vezi člana 98. stav 2. tačka 3) i člana 100. KZ.

Prema navodima zahteva, prvostepeni sud prilikom odlučivanja o molbi okrivljenog za sudsku rehabilitaciju za osude po presudi Opštinskog suda u Batočini K 73/08 od 28.08.2008. godine i presudi Okružnog suda u Kragujevcu K 104/05 od 01.03.2006. godine, nije izvršio uvid u presudu Okružnog suda u Kragujevcu K 104/05 od 01.03.2006. godine zbog čega nije mogao sa sigurnošću da utvrdi vreme izvršenja krivičnog dela za koje je okrivljeni osuđen tom presudom, pa je samim tim, prema mišljenju branilaca, prvostepeni sud bio u obavezi da okrivljenom da sudsku rehabilitaciju za osudu po presudi Opštinskog suda u Batočini K 73/08 „nakon isteka pet godina“. S tim u vezi u zahtevu se ukazuje da se javni tužilac u dopisu Ktr-i 97/23 od 13.10.2023. godine izjasnio da smatra da je molba okrivljenog za sudsku rehabilitaciju osnovana i da su ispunjeni svi uslovi iz člana 98. i 99. KZ. Odredbom člana 98. KZ jasno je propisano da se zakonska rehabilitacija ne daje samo licima koja pre osude na koju se odnosi rehabilitacija nisu bila osuđivana, već i onim licima koji se po zakonu smatraju neosuđivanim, a neosuđivanim licem, prema navodima zahteva, smatra se i osuđeni kom je za ranije izvršeno delo nastupila rehabilitacija ili lice za koje ne postoji presuda, što je slučaj sa presudom Okružnog suda u Kragujevcu K 104/05, sa čim branioci okrivljenog dovode u vezu stav izražen u rešenju Vrhovnog suda Srbije Kž II 1928/08 od 21.08.2008. godine da je ukoliko je reč o zakonskoj rehabilitaciji ona automatska, nastupa po sili zakona i nije potrebno da se aktom nadležnog organa konstatuje njeno nastupanje.

Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog AA, po oceni Vrhovnog suda, neosnovani su iz sledećih razloga:

Iz spisa predmeta proizlazi da su branioci okrivljenog AA, advokati Miloš Radojević i advokat Aleksandar Milunović, smatrajući da su ispunjeni uslovi za sudsku rehabilitaciju, podneli Osnovnom sudu u Kragujevcu molbu za brisanje osuda po presudi Opštinskog suda u Batočini K 73/08 od 28.08.2008. godine, kojom je okrivljeni osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset meseci koju je izdržao u KPZ Požarevac u periodu od 23.09.2008. godine do 29.04.2009. godine, i presudi Okružnog suda u Kragujevcu K 104/05 od 01.03.2006. godine, kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri meseca koju je izdržao u KPZ Kragujevac u periodu od 02.10.2006. godine do 02.01.2007. godine.

Odlučujući u pobijanom rešenju o sudskoj rehabilitaciji okrivljenog AA, kao lica koje je više puta osuđivano, Viši sud u Kragujevcu je u skladu sa članom 100. KZ cenio ispunjenost uslova iz člana 98. KZ u pogledu svakog krivičnog dela za koje je okrivljeni osuđen, i utvrdio da nije ispunjen uslov za nastupanje zakonske rehabilitacije po osudi izrečenoj presudom Okružnog suda u Kragujevcu K 104/05 od 01.03.2006. godine jer je okrivljeni pre isteka roka iz člana 98. stav 2. tačka 3) ZKP izvršio krivično delo za koje je osuđen presudom Opštinskog suda u Batočini K 73/08 od 28.08.2008. godine.

Odredbom člana 98. stav 2. tačka 3) KZ propisano je, između ostalog, da zakonska rehabilitacija nastaje, ako lice koje je osuđeno kaznu zatvora do šest meseci, u roku od tri godine od dana kada je ta kazna izvršena, zastarela ili oproštena, ne učini novo krivično delo.

Odredbom člana 100. KZ propisano je da licu koje je više puta osuđivano sud može dati rehabilitaciju samo ako su ispunjeni uslovi iz članova 98. i 99. ovog zakonika u pogledu svakog krivičnog dela za koje je osuđeno, kao i da će pri oceni da li će u ovakvom slučaju dati rehabilitaciju sud uzeti u obzir okolnosti iz člana 99. stav 2. ovog zakonika.

Iz citirane zakonske odredbe jasno proizilazi da prilikom odlučivanja da li će licu koje je više puta osuđivano dati rehabilitaciju, što je u konkretnoj situaciji slučaj, sud najpre ispitati ispunjenost uslova iz člana 98. KZ (zakonska rehabilitacija), odnosno iz člana 99. KZ (sudska rehablicitacija), u zavisnosti od vrste i visine krivične sankcije koja je okrivljenom izrečena, i to u pogledu svakog krivičnog dela za koje je okrivljeni oglašen krivim pravnosnažnim presudama, kao i da će tek po ispunjenosti ovih uslova uzeti u obzir okolnosti iz člana 99. stav 2. KZ.

Shodno navedenom, a imajući u vidu vrstu odluka koje sud donosi na ročištu za odlučivanje o molbi za sudsku rehabilitaciju u smislu člana 577. stav 1. ZKP u čijem donošenju nije vezan izjašnjenjem javnog tužioca o molbi, sudska rehabilitacija lica koje je više puta osuđivano daje se istovremeno za sve osude.

Prema tome, sudska rehabilitacija se ne može dati samo za neke od osuda, već samo za sve osude okrivljenog.

U konkretnom slučaju, iz spisa predmeta proizilazi da je okrivljeni AA krivično delo za koje je osuđen presudom Opštinskog suda u Batočini K 73/08 od 28.08.2008. godine izvršio dana 29.06.2008. godine, dakle pre isteka roka od tri godine od izvršene kazne zatvora dana 02.01.2007. godine (kazna zatvora je izvršena u periodu od 02.10.2006. godine do 02.01.2007. godine) po ranijoj osudi na kaznu zatvora u trajanju od tri meseca po presudi Okružnog suda u Kragujevcu K 104/05 od 01.03.2006. godine, a za koje presude se traži sudska rehablitacija, pa je jasno da nisu ispunjeni zakonski uslovi iz člana 98. stav 2. tačka 3) KZ za rehabilitaciju okrivljenog po presudi Okružnog suda u Kragujevcu K 104/05 od 01.03.2006. godine, a samim tim, imajući u vidu odredbu člana 98. stav 1. KZ, nisu ispunjeni ni zakonski uslovi za rehabilitaciju okrivljenog po presudi Opštinskog suda u Batočini K 73/08 od 28.08.2008. godine.

Sledstveno napred navedenom, nižestepeni sudovi su, u konkretnom slučaju, prilikom odlučivanja o sudskoj rehabilitaciji lica koje je više puta osuđivano, u svemu pravilno primenili odredbe člana 98. stav 2. tačka 3) i člana 100. KZ, koje branioci okrivljenog AA u podnetom zahtevu proizvoljno tumače i pogrešno dovode u vezu sa bitnom povredom odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, na koji način tumače i stav izražen u rešenju Vrhovnog suda Srbije Kž II 1928/08 od 21.08.2008. godine, koji se tiče zakonske rehabilitacije.

Branioci okrivljenog u ostalim navodima zahteva ističu da nižestepeni sudovi nisu izvršili uvid u presudu Okružnog suda u Kragujevcu K 104/05 i s tim u vezi polemišu sa razlozima iznetim u pobijanom rešenju drugostepenog suda, iznoseći svoj tumačenje odredbe člana 98. KZ, na koji način, po oceni Vrhovnog suda, suštinski ukazuju na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno povredu zakona iz člana 440. ZKP, u čije razmatranje se ovaj sud nije upuštao obzirom da povreda zakona iz člana 440. ZKP ne predstavlja razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka, u smislu člana 485 stav 4. ZKP.

Iz svih iznetih razloga, nalazeći da pobijanim odlukama nije učinjena povreda zakona na koju se neosnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog AA, advokata Miloša Radojevića i advokata Aleksandra Milunovića, Vrhovni sud je, na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                      Predsednik veća-sudija

Sanja Živanović, s.r.                                                                                                                      Svetlana Tomić Jokić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić