Kzz 907/2024 438 st. 2 tač. 1 kz

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 907/2024
11.09.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Tatjane Vuković i Dijane Janković, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Vesnom Zarić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela krađa iz člana 203. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Miroslava Tešića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Prijepolju K.br.60/23 od 05.03.2024.godine i Višeg suda u Užicu Kž1-83/24 od 22.05.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 11.09.2024. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Miroslava Tešića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Prijepolju K.br.60/23 od 05.03.2024.godine i Višeg suda u Užicu Kž1-83/24 od 22.05.2024. godine, u odnosu na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u ostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ODBACUJE kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Prijepolju K.br.60/23 od 05.03.2024. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela krađa iz člana 203. stav 1. KZ i izrečena mu je uslovna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri meseca i istovremeno određeno da se ista neće izvršiti ukoliko u roku od godinu dana po pravnosnažnosti presude ne izvrši novo krivično delo. Okrivljeni je obavezan da na ime imovinskopravnog zahteva plati iznos od 77.007,08 dinara, dok je radi ostvarivanja preostalog dela imovinskopravnog zahteva oštećeni upućen na parnicu. Takođe je okrivljeni obavezan na plaćanje sudskog paušala i drugih troškova postupka o čijoj visini će sud odlučiti posebnim rešenjem.

Presudom Višeg suda u Užicu Kž1-83/24 od 22.05.2024. godine, delimičnim usvajanjem žalbe branioca okrivljenog, preinačena je presuda Osnovnog suda u Prijepolju K.br.60/23 od 05.03.2024. godine, samo u delu visine pribavljene imovinske koristi i imovinskopravnog zahteva izreke presude, tako što umesto iznosa „77.007,08 dinara“ treba da stoji „72.007,08 dinara“, a u preostalom delu žalba branioca je odbijena kao neosnovana a presuda Osnovnog suda u Prijepolju K.br.60/23 od 05.03.2024. godine, potvrđena.

Branilac okrivljenog AA - advokat Miroslav Tešić podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažnih presuda, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev, ukine pobijane presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je, po oceni navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan u delu koji se odnosi na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, dok je u ostalom delu nedozvoljen.

Branilac okrivljenog u obrazloženju podnetog zahteva ističe povredu zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, bez preciziranja zakonskog razloga propisanog odredbom člana 485. stav 4. ZKP, ali iz njegovih navoda proizilazi da ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP imajući u vidu da navodi da je sproveden postupak veštačenja preko veštaka elektro struke a da okrivljeni nije obavešten o tome. Pored navedenog, svedoci – radnici oštećenog su saslušani pred Prvim javnim tužilaštvom u Beogradu bez prisustva okrivljenog ili njegovog branioca, odnosno okrivljeni nije ni bio obavešten o njihovom saslušanju.

Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog se, po oceni Vrhovnog suda, ne mogu prihvatiti kao osnovani.

Odredbom člana 123. ZKP je između ostalog propisano da se veštaku može odobriti da podnese pisani nalaz i mišljenje, u roku koji odredi organ postupka a nakon završenog veštačenja, organ postupka obaveštava stranke koje veštačenju nisu prisustvovale da zapisnik o veštačenju ili pisani nalaz i mišljenje mogu razgledati i kopirati i određuje rok u kome mogu da iznesu svoje primedbe.

Kako, dakle, zakonom nije propisano obavezno prisustvo stranaka veštačenju, već obaveza organa postupka da strankama koje nisu prisustvovale veštanju dostavi zapisnik o veštačenju ili pisani nalaz i mišljenje, što je u konkretnom slučaju učinjeno, to su suprotni navodi branioca okrivljenog od strane ovoga suda ocenjeni kao neosnovani.

Nadalje, iz spisa predmeta proizilazi da su svedoci BB i VV, zaposleni u EPS Distribuciji DOO, saslušani pred Prvim osnovnim javnim tužilaštvom u Beogradu, po zamolnici OJT u Prijepolju Kt.br.19/2019, bez prisustva branioca okrivljenog, te na glavnom pretresu održanom dana 19.01.2023. godine, ponovo saslušani u prisustvu branioca okrivljenog, kojom prilikom su odgovarali na pitanja branioca okrivljenog, da bi na glavnom pretresu održanom dana 05.03.2024. godine sud doneo rešenje da se pročitaju raniji iskazi svedoka BB i VV, na koju odluku suda stranke, pa ni okrivljeni i njegov branilac, nisu imali primedbi, na koji način je obezbeđena kontradiktornost postupka, odnosno data mogućnost okrivljenom i braniocu da postavljaju pitanja svedocima, koju mogućnost je odbrana i koristila. Budući da su svedoci na glavnom pretresu izjavili da ostaju pri iskazima koje su dali pred javnim tužiocem, te da su u tom smislu iskazi svedoka dati pred javnim tužicem, identični iskazima datim na glavnom pretresu, to se, imajući u vidu celinu ove dokaze radnje, prethodni iskazi dati pred javnim tužiocem ne mogu posmatrati kao poseban dokaz.

Imajući u vidu sve navedeno, navodi branioca okrivljenog AA - advokata Miroslava Tešića kojima se ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP-a, ocenjeni su kao neosnovani.

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA u ostalom delu je nedozvoljen.

Branilac okrivljenog u zahtevu navodi i da je izreka presude nerazumljiva, na koji način ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postuka iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP, kao i da je izreka presude protivrečna sama sebi i sa navedenim razlozima iz obrazloženja presude, da ključni razlozi o činjenicama koje su predmet dokazivanja nisu ni navedeni, na koji način ukazuje i na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP.

Nadalje, zahtevom se navodi i da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje, da tokom postupka nije utvrđeno da li je okrivljeni oštetio predmetna brojila odnosno da li su njegovim delovanjem stvoreni uslovi da se u brojilo uvuče parče celuloidne trake, kao i da je okrivljeni u svojoj odbrani naveo da su sporna brojila postavljena 70-ih godina prošlog veka, da se nikada niko od predstavnika oštećenog nije pojavio da ih kontroliše i baždari i da su sporna brojila dva dana nakon kontrole zamenjena novim digitalnim brojilima, pa je zaključak branioca da se ne može isključiti mogućnost da su brojila oštećena nakon demontiranja, te da ne postoji ni jedan materijalni dokaz koji nedvosmisleno govori da je okrivljeni kriv za predmetno krivično delo.

Izneti navodi branioca okrivljenog, po nalaženju ovoga suda, predstavljaju osporavanje činjeničnog stanja utvrđenog u pravnosnažnim odlukama i ocene dokaza date od strane nižestepenih sudova, davanjem sopstvene ocene izvedenih dokaza koja je potpuno drugačija od one date u pobijanim presudama.

Kako bitna povreda odredaba krivičnog postuka iz člana 438. stav 1. tačka 11) i stav 2. tačka 2) ZKP i pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, ne predstavljaju zakonske razloge zbog kojih je, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, to je Vrhovni sud u ovom delu zahtev branioca okrivljenog ocenio nedozvoljenim.

Sa iznetih razloga, nalazeći da pobijanim presudama nije učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, na koju se neosnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Miroslava Tešića, Vrhovni sud je na osnovu člana 491. stav 1. ZKP zahtev branioca okrivljenog u odnosu na navedenu povredu odbio kao neosnovan, dok je u ostalom delu zahtev odbacio, na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP.

Zapisničar-savetnik                                                                                                        Predsednika veća-sudija

Vesna Zarić,s.r                                                                                                                    Milena Rašić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković