
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1505/2024
14.11.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Svetlane Tomić Jokić, predsednika veća, Bojane Paunović, Dijane Janković, Gordane Kojić i Aleksandra Stepanovića, članova veća, sa savetnikom Mašom Denić, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Aleksandra Selimovića, zbog krivičnog dela teška telesna povreda iz člana 121. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Aleksandra Selimovića, advokata Stanimira Đurića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Nišu K 83/23 od 20.09.2023. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 841/23 od 02.07.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 14.11.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Aleksandra Selimovića, advokata Stanimira Đurića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Nišu K 83/23 od 20.09.2023. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 841/23 od 02.07.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Nišu K 83/23 od 20.09.2023. godine okrivljeni Aleksandar Selimović oglašen je krivim zbog krivičnog dela teška telesna povreda iz člana 121. stav 3. u vezi stava 1.KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedanaest godina, koju je dužan da izdrži po pravnosnažnosti presude, u koju kaznu mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 04.05.2022. godine, pa nadalje.
Istom presudom okrivljeni je obavezan da nadoknadi troškove krivičnog postupka VJT u Nišu u iznosu od 245.397,00 dinara i na ime sudskog paušala iznos od 7.000,00 dinara, sve u roku od 15 dana od pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja. Oštećeni su na osnovu člana 258. stav 4. ZKP, radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućeni na parnicu, dok će odluku o troškovima nastalim pred Višim sudom u Nišu biti doneta posebna odluka.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 841/23 od 02.07.2024. godine, usvajanjem žalbe branioca okrivljenog Aleksandra Selimovića, preinačena je presuda Višeg suda u Nišu K 83/23 od 20.09.2023. godine, u delu odluke o krivičnoj sankciji, tako što je Apelacioni sud u Nišu okrivljenog, za krivično delo teška telesna povreda iz člana 121. stav 3. u vezi stava 1. KZ za koje je prvostepenom presudom oglašen krivim, osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset godina, u koju kaznu mu je uračunao vreme provedeno u pritvoru, počev od 04.05.2022. godine pa nadalje, dok je u preostalom delu žalba branioca okrivljenog Aleksandra Selimovića odbijena kao neosnovana, a prvostepena presuda u nepreinačenom delu potvrđena. Istom presudom okrivljeni je obavezan da Apelacionom sudu u Nišu nadoknadi troškove krivičnog postupka u iznosu od 33.320,00 dinara i na ime sudskog paušala iznos od 10.000,00 dinara, sve u roku od 15 dana od prijema presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Branilac okrivljenog Aleksandra Selimovića, advokat Stanimir Đurić podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažnih presuda zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP i bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev za zaštitu zakonitosti kao osnovan i preinači pobijane presude tako što će okrivljenog osuditi zbog izvršenja krivičnog dela teška telesna povreda iz člana 121. stav 1. KZ ili da ukine pobijane presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostepenom sudu.
Vrhovni sud je u sednici veća održanoj u smislu odredaba člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. ZKP, razmotrio spise predmeta sa zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, pa je našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog je nedozvoljen.
Odredbom člana 485. stav 1. tač. 1) ZKP propisano je da se zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili odlukom u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređen zakon, dok su stavom 4. navedenog člana propisani uslovi pod kojima okrivljeni, preko svog branioca, može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti i to takstativnim nabrajanjem povreda zakona (član 74., član 438. stav 1. tač. 1) i 4) i tač. 7) do 10) i stav 2. tač. 1), člana 439. tač.1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP), koje mogu biti učinjene u prvostepenom i postupku pred apelacionim, odnosno drugostepenim sudom.
Branilac okrivljenog u podnetom zahtevu formalno opredeljuje povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, koja predstavlja zakonom dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti. U zahtevu navodi da je krivično delo za koje je okrivljeni pravnosnažno osuđen pogrešno kvalifikovano i da je okrivljeni trebalo da bude osuđen za tešku telesnu povredu iz člana 121. stav 1. KZ. Branilac obrazlaže ovakav svoj stav navodima da je smrt oštećenog nastupila usled proteka vremena i nepružanja adekvatne medicinske pomoći, a da je sud pogrešno izveo zaključak da je teška telesna povreda koju je okrivljeni zadao oštećenom sama po sebi smrtna. U vezi navedenog branilac okrivljenog citira navode medicinskog veštačenja, koliko je vremena proteklo od trenutka povređivanja do nastupanja smrti, te daje sopstveno tumačenje dokaza da nije u pitanju povreda opasna po život i na osnovu sopstvene ocene dokaza zaključuje da je pogrešno primenjen krivični zakon.
Međutim, polemišući sa činjeničnim stanjem utvrđenim u pobijanim pravnosnažnim presudama i iznošenjem ocene dokaza i zaključaka, koji su suprotni oceni, činjeničnim utvrđenima i zaključcima nižestepenih sudova, branilac zapravo ukazuje na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno na povredu zakona iz člana 440. ZKP.
Imajući u vidu činjenicu da povreda zakona na koju ukazuje odbrana iz 440. ZKP, kao ni povreda zakona iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, ne predstavljaju zakonske razloge u okviru povreda pobrojanih u članu 485. stav 4. ZKP, zbog kojih je podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti dozvoljeno okrivljenom preko branioca, to je isti ocenjen kao nedozvoljen.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je, na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP, odlučio kao u izreci rešenja.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Maša Denić, s.r. Svetlana Tomić Jokić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković