Rev 22230/2024 3.1.4.10

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 22230/2024
16.01.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici maloletne tužilje AA iz ..., koju zastupa majka BB, čiji je punomoćnik Jovan Mihajlović, advokat iz ..., protiv tuženog VV iz ..., čiji je punomoćnik Miodrag Pavičić, advokat iz ..., radi izmene odluke o izdržavanju, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 183/24 od 03.04.2024. godine, u sednici održanoj 16.01.2025. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 183/24 od 03.04.2024. godine u potvrđujućem delu stava prvog izreke i stavu drugom izreke.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Zrenjaninu P2 329/2023 od 01.12.2023. godine, stavom prvim izreke, izmenjena je presuda Osnovnog suda u Zrenjaninu P2 78/19 od 12.12.2019. godine u delu koji se odnosi na visinu obaveze izdržavanja maloletne tužilje i obavezan tuženi da počev od 05.06.2023. godine pa ubuduće, dok za to postoje zakonski uslovi, plaća maloletnoj tužilji na ime doprinosa za izdržavanje iznos od 30.000,00 dinara mesečno i to do 10. dana u mesecu za tekući mesec, kao i da dospele rate plati odjednom u roku od 15 dana, s tim da na svaku dospelu ratu plati zakonsku zateznu kamatu počev od dospelosti pa do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje u delu preko dosuđenog iznosa na ime doprinosa izdržavanja od strane tuženog od 30.000,00 dinara do traženog iznosa od 50.000,00 dinara, za iznos od 20.000,00 dinara. Stavom trećim izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 183/24 od 03.04.2024. godine, stavom prvim izreke, žalba tužilje je delimično usvojena, delimično odbijena, a prvostepena presuda u pobijanom odbijajućem delu odluke o glavnom zahtevu i odluke o troškovima postupka preinačena tako što je obavezan tuženi da na ime svog dela doprinosa za izdržavanje tužilje pored dosuđenog iznosa od 30.000,00 dinara mesečno plaća još 5.000,00 dinara (ukupno 35.000,00 dinara), počev od dana podnošenja tužbe 05.06.2023. godine pa ubuduće, dok za to postoje zakonski uslovi, dospele rate odjednom, a ubuduće svakog 10. u mesecu za tekući mesec, s tim da na svaku dospelu ratu plati zakonsku zateznu kamatu počev od dospelosti pa do isplate, kao i da tužilji naknadi troškove prvostepenog postupka u iznosu od 62.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti presude do isplate, dok je prvostepena presuda u preostalom pobijanom, nepreinačenom delu, potvrđena. Stavom drugim izreke obavezan je tuženi da na ime troškova žalbenog postupka tužilji isplati iznos od 18.000,00 dinara, dok je stavom trećim izreke odbijen zahtev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu odluku primenom člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 10/23), pa je ocenio da je revizija neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, zakonska zastupnica tužilje živela je u vanbračnoj zajednici sa tuženim koja je trajala do 2019. godine. U toku trajanja te zajednice dana ... godine rođena je maloletna tužilja, koja je presudom prvostepenog suda P2 78/19 od 12.12.2019. godine poverena majci na samostalno vršenje roditeljskog prava, zatim je uređen način održavanja ličnih odnosa tuženog i tužilje, a tuženi je obavezan da na ime izdržavanja plaća iznos od 25.000,00 dinara mesečno počev od 07.02.2019. godine pa ubuduće dok za to postoje zakonski uslovi. Po navedenoj presudi tuženi redovno izmiruje obaveze. Tužilja sada pohađa ... razred osnovne škole. Majka tužilje je zaposlena na ... „...“ u ... i u periodu od aprila 2022. do marta 2023. godine ostvarila je zaradu u najmanjem neto iznosu od 70.870,00 dinara, do najvišeg iznosa od 104.814,38 dinara. Majka tužilje je 2007. godine putem stambenog kredita kupila stan u ... površine 75 m2 koji kredit će otplaćivati narednih 13 godina, a mesečna rata iznosi 152,51 evro. Niko joj ne pruža materijalnu pomoć u izdržavanju maloletnog deteta. Na mesečnom nivou na ime kupovine obuće i odeće za tužilju se izdvaja 20.000,00 dinara. Za početak školske godine za tužilju je zakonska zastupnica platila knjige za ... razred u iznosu od 18.000,00 dinara, školski pribor i slično, za šta je izdvojen iznos od 10.000,00 dinara. Za dnevne potrebe tužilje zakonska zastupnica izdvaja 300,00 dinara, za rođendane se izdvaja po 1.000,00 dinara, dok se za bioskop, pozorište i slično izdvaja oko 5.000,00 dinara mesečno. Od kada roditelji tužilje ne žive zajedno, tužilja ide sa ocem na odmor tri puta godišnje. Tužilja i tuženi dobro funkcionišu, viđaju se svakog drugog vikenda i utorkom i četvrtkom. Tužilja provodi vreme kod oca bez ikakvog finasijskog učešća majke, a otac joj je plaćao školu u prirodi i sve troškove koje je imala van redovnih. Svake godine tuženi joj je kupovao knjige, s tim da je za 2023. godinu knjige kupila majka. Tuženi je za mesec april, jul, avgust, septembar i oktobar 2023. godine u ime tužilje uplatio članarinu odbojkaškom klubu u iznosu od 2.000,00 dinara za svaki mesec. Tuženi je rođen ... godine, i korisnik je starosne penzije, koja je za period od marta 2022. do oktobra 2022. godine iznosila 100.875,38 dinara, zatim za novembar i decembar 2022. godine 109.954,16 dinara, a za period od januara do febrara 2023. godine 123.258,61 dinara. Pored tužilje tuženi ima dva punoletna sina i iznajmljuje stan u ... kako bi provodio više vremena sa tužiljom, i na ime troškova zakupnine i režijskih troškova plaća 300 evra mesečno.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je primenom odredaba člana 160. u vezi sa članom 164. Porodičnog zakona zaključio je da su se izmenile okolnosti na osnovu kojih je doneta prethodna odluka i prvostepenom presudom je povećao doprinos tuženog za izdržavanje maloletne ćerke na iznos od 30.000,00 dinara počev od podnošenja tužbe pa ubuduće, dok je u preostalom delu odbio postavljeni zahtev do traženih 50.000,00 dinara.

Drugostepeni sud je ocenio da je prvostepeni sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primenio materijalno pravo u pogledu odluke o visini izdržavanja. Zaključio je da su se izmenile okolnosti na osnovu kojih je doneta ranija presuda, jer je tužilja sada učenik ... razreda i svakako su, osim povećanih potreba za ishranu, garderobu, uvećane i njene školske potrebe. Sud je cenio i činjenicu da majka tužilje doprinosi njenom izdržavanju i neposrednom brigom i staranjem, kao i činjenice koje se tiču životnog standarda tuženog, pa je zaključio da okolnosti na strani tuženog njemu dozvoljavaju plaćanje većeg iznosa od onoga koji je utvrđen prvostepenom presudom, i to bez štete po njegovu egzistenciju i životni standard, zbog čega je preinačio prvostepenu presudu povećanjem doprinosa tuženog izdržavanju tužilje.

Po oceni Vrhovnog suda, drugostepeni sud je odluku o visini doprinosa tuženog izdržavanju maloletne ćerke doneo pravilnom primenom materijalnog prava.

Odredbama člana 160. Porodičnog zakona propisani su kriterijumi za određivanje izdržavanja po kojima se izdržavanje određuje prema potrebama poverioca, mogućnostima dužnika izdržavanja pri čemu se vodi računa o minimalnoj sumi izdržavanja (stav 1), pritom potrebe poverioca izdržavanja zavise od njegovih godina, zdravlja, obrazovanja, imovine, prihoda i drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja (stav 2), dok mogućnosti dužnika izdržavanja zavise od njegovih prihoda, mogućnosti za zaposlenje i sticanje zarade, njegove imovine, njegovih ličnih potreba, obaveze da izdržava druga lica, te drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja (stav 3).

Odredbama člana 162. istog zakona regulisano je određivanje visine izdržavanja u novčanom iznosu i pored ostalog propisano da ako je poverilac izdržavanja dete, visina izdržavanja treba da omogući najmanje takav nivo životnog standarda za dete kakav uživa roditelj dužnik izdržavanja.

Promena visine izdržavanja propisana je odredbom člana 164. Porodičnog zakona tako što se visina izdržavanja može smanjiti ili povećati ako se promene okolnosti na sonovu kojih je doneta prethodna odluka.

U konkretnom slučaju, prilikom odlučivanja o zahtevu tužilje za izmenu ranije odluke, pobijanom presudom je pravilno zaključeno da su se promenile okolnosti koje utiču na ispunjenje obaveze tuženog da doprinosi izdržavanju maloletne ćerke, prvenstveno jer je ona četiri godine starija i njene potrebe su po prirodi stvari povećane, a i tuženi je u mogućnosti da doprinosi izdržavanju ćerke u većem iznosu od iznosa utvrđenog presudom od 12.12.2019. godine.

Revizijom maloletne tužilje pobija se drugostepena presuda u delu u kome je potvrđeno delimično odbijanje njenog zahteva, uz konstataciju da ona neće moći da dostigne onaj životni standard kojim živi tuženi. Suprotno ovakvim navodima, a uzimajući u obzir potrebe tužilje utvrđene tokom postupka, sledi da se visinom izdržavanja određenom u iznosu od 35.000,00 dinara one u najvećem delu podmiruju, pri čemu je i zakonska zastupnica, kao roditelj, takođe dužna da osim staranjem i negom, doprinosi i izdržavanju maloletne tužilje. S tim u vezi, kriterijum ustanovljen odredbom člana 162. stav 3. Porodičnog zakona predstavlja posebno, dopunsko pravilo kada je poverilac izdržavanja dete i podrazumeva utvrđenje životnog standarda roditelja (dužnika izdržavanja), kako bi i detetu bio omogućen najmanje takav nivo životnog standarda kakav uživa roditelj koji je u obavezi da doprinosi njegovom izdržavanju. Stoga, u postojećim okolnostima, dosuđeni iznos jeste dovoljan za podmirenje potreba maloletnog deteta i za omogućavanje najmanje takvog nivoa životnog standarda koji uživa tuženi, kao dužnik izdržavanja, a koji životni standard, upravo zbog svojih mogućnosti, on jeste u stanju da obezbedi, bez opasnosti po sopstvenu egzistenciju. U tom kontekstu, za ocenu pravilnosti zaključka drugostepenog suda nije od značaja obračun izložen u reviziji, kao argument za mogućnost tuženog da doprinosi izdržavanju maloletne tužilje u iznosu višem od određenog, koji je već bio iznet u žalbi i bio je predmet pravilne ocene drugostepenog suda.

O troškovima postupka odlučeno je pravilnom primenom odredaba članova 153. i 154. ZPP, a u vezi sa odredbom člana 207. Porodičnog zakona.

Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci na osnovu člana 414. stav 1. ZPP.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković