
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3509/2024
12.03.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Dobrile Strajina i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ... čiji je punomoćnik advokat Mališa Lazarević iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo unutrašnjih poslova, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Beograd, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2978/23 od 09.04.2024. godine, u sednici održanoj 12.03.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv stava prvog presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2978/23 od 09.04.2024. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv sava prvog presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2978/23 od 09.04.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2218/18 od 10.12.2020. godine stavom I izreke odbijen je prigovor nenadležnosti. Stavom II izreke obavezana je tužena da tužiocu na ime naknade materijalne štete zbog manje isplaćenih plata za period od 01.10.2012. godine do 01.09.2015. godine isplati pojedinačne mesečne iznose označene u ovom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospelosti svakog pojedinačnog iznosa do isplate. Stavom III izreke obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 364.550,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2978/23 od 09.04.2024. godine stavom prvim izreke potvrđena je prvostepena presuda u delu stava drugog izreke kojim je tužena obavezana da tužiocu na ime naknade materijalne štete zbog manje isplaćenih plata za period od 01.10.2012. godine do 01.09.2015. godine isplati pojedinačne iznose određene u ovom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog iznosa do isplate, a žalba tužene u tom delu odbijena kao neosnovana. Stavom drugim izreke preinačena je prvostepena presuda u preostalom delu stava prvog izreke kao što je odbijen tužbeni zahtev u delu preko dosuđenih iznosa, za traženi period. Stavom trećim izreke potvrđeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu trećem izreke prvostepene presude i žalba tužene odbijena. Stavom četvrtim izreke obavezan je tužilac da tuženoj naknadi troškove postupka po žalbi u iznosu od 33.000,00 dinara. Stavom petim izreke obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove postupka po žalbi u iznosu od 58.500,00 dinara. Stavom šestim izreke obavezana je tužena da tužiocu plati troškove postupka po reviziji u iznosu od 33.000,00 dinara.
Protiv potvrđujućeg dela navedene pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozvajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Vrhovni sud je na osnovu odredbe člana 404. ZPP utvrdio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužene, kao o izuzetno dozvoljenoj.
Odredbom člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...10/23 – drugi zakon) propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenja prava (posebna revizija).
Predmet tražene pravne zaštite je isplata neisplaćenih razlika plate o kom pravu tužioca i o visini tražene naknade su sudovi odlučili primenom relevantnih odredbi materijalnog prava te su nižestepene odluke u skladu sa stavom Vrhovnog kasacionog suda usvojenim na sednici Građanskog odeljenja 21.05.2019. godine (izmenjenim 13.10.2020. godine). Prema ovom stavu lica, zaposleni koji su pre stupanja na rad u Službu za borbu protiv organizovanog kriminala i Službu za otkrivanje ratnih zločina, bili radno angažovani u MUP-u imaju pravo na dvostruki iznos plate, koju bi ostvarili na poslovima i zadacima u tom ministarstvu, pa se na njih ima primeniti odredba člana 3. stav 2. Uredbe o platama lica koja obavljaju poslove u posebnim organizacionim jedinicima državnih organa nadležnim za suzbijanje organizovanog kriminala, kojom je propisano da zaposleni u Službi za suzbijanje organizovanog krimilana koji nema svojstvo ovlašećnog službenog lica, ima pravo na platu u dvostrukom iznosu plate koja se obračunava i isplaćuje zaposlenom na odgovarajućem radnom mestu u sedištu tužene. Obračun i visina dosuđene naknade od strane drugostepenog suda nije od uticaja kod činjenice da je reviziju izjavila samo tužena, protiv potvrđujućeg dela pravosnažne presude.
Kako na osnovu iznetog proizlazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Prema članu 441. ZPP revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu u ovoj vrsti spora, dozvoljenost revizije se ocenjuje na osnovu člana člana 403. stav 3. ZPP prema kome revizija nije dozvoljena ukoliko vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Tužbu radi naknade štete tužilac je podneo 30.11.2015. godine, a vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra te je Vrhovni sud je našao da je revizija tužene nedozvoljena primenom člana 403. stav 3. ZPP.
Na osnovu člana 413. ZPP u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Gordana Komnenić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković