U 4070/06

Republika Srbija
VRHOVNI SUD SRBIJE
U 4070/06
19.09.2007. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud Srbije u Beogradu, u veću sastavljenom od sudija: Snežane Živković, predsednika veća, Nevene Milojčić i Mirjane Ivić, članova veća, sa savetnikom Vesnom Mraković, kao zapisničarem, odlučujući u upravnom sporu po tužbi AA, koga zastupa punomoćnik AB, advokat, izjavljenoj protiv rešenja Fonda za socijalno osiguranje vojnih osiguranika Up-2 br. 421/06 IP br. 599133 od 30.06.2006. godine, u predmetu usklađivanja penzije, u nejavnoj sednici veća, održanoj dana 19.09.2007. godine, doneo je

P R E S U D U

Tužba SE UVAŽAVA i PONIŠTAVA rešenje Fonda za socijalno osiguranje vojnih osiguranika Up-2 br. 421/06 IP br. 599133 od 30.06.2006. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Osporenim rešenjem poništen je stav 2 dispozitiva rešenja direktora Fonda za socijalno osiguranje vojnih osiguranika IP br. 599133 od 01.09.2005. godine, kojim je tužiocu, u stavu 1, usklađena invalidska penzija u visini od 60% od penzijskog osnova, počev od 01.08.2004. godine, a u stavu 2 istog rešenja određeno je da će se na osnovu odluka Ministra odbrane br. 762-2 od 21.10.2004. godine i 1169-1 od 13.05.2005. godine, isplata po ovom rešenju vršiti u skladu sa obezbeđenjem novčanih sredstava.

U tužbi, kojom osporava zakonitost rešenja tuženog organa iz razloga što u pogledu utvrđenih činjenica postoji protivrečnost u spisima, te zbog toga što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak, tužilac osporava činjenično stanje utvrđeno u postupku i ističe da je, i pored sve dokumentacije koja se nalazi u spisima, Vojno-lekarska komisija krajnje nesavesno ocenila da kod njega nema posledica ranjavanja prilikom bombardovanja od strane avijacije NATO pakta kasetnim bombama, te da psihički poremećaji koje tužilac ima nisu profesionalne prirode. Predlaže da sud tužbu uvaži, a osporeno rešenje poništi.

Tuženi organ, u odgovoru na tužbu, ističe da ostaje u svemu pri razlozima iz obrazloženja osporenog rešenja i predlaže da sud tužbu odbije, kao neosnovanu.

Rešavajući ovaj upravni spor na osnovu činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku u smislu odredbe člana 38. stav 1. Zakona o upravnim sporovima ("Službeni list SRJ", br. 46/96) i ispitujući zakonitost osporenog rešenja u skladu sa članom 39. stav 1. istog Zakona, Vrhovni sud Srbije je, ocenom navoda tužbe, odgovora na istu i spisa predmeta ove upravne stvari, našao da je tužba osnovana.

Rešenjem prvostepenog organa od 01.09.2005. godine, u stavu 1, usklađena je tužiočeva penzija u iznosu od 60% od penzijskog osnova počev od 01.08.2004. godine, shodno odredbi čl. 261. Zakona o Vojsci Jugoslavije ("Sl. list SRJ" br. 43/94), u vezi Uredbe o izmenama i dopunama Uredbe o platama i drugim novčanim primanjima profesionalnih vojnika i civilnih lica u VJ ("Sl. list SCG" br. 35/04). U stavu 2 istog rešenja određeno je da će, na osnovu odluka Ministra odbrane br. 762-2 od 21.10.2004. godine i 1169-1 od 13.05.2005. godine, isplata po ovom rešenju biti izvršena u skladu sa obezbeđenjem novčanih sredstava. Rešavajući po žalbi tužioca, izjavljenoj na prvostepeno rešenje u celosti, tuženi organ je osporenim rešenjem poništio stav 2 dispozitiva prvostepenog rešenja, navodeći da je navedenim stavom ožalbenog rešenja usklađena tužiočeva penzija počev od 01.08.2004. godine.

Ocenjujući zakonitost osporenog rešenja, Vrhovni sud Srbije nalazi da je istim povređen zakon na štetu tužioca. Ovo stoga, što osporeno rešenje nije doneto u skladu sa odredbom čl. 235. stav 1. u vezi sa čl. 198. st. 1. i 2. Zakona o opštem upravnom postupku ("Sl. list SRJ" br. 33/97...31/01), kojom je određeno da se dispozitivom rešava o predmetu postupka u celini i o svim zahtevima stranaka te da dispozitiv mora da bude kratak i određen. Tužilac je, naime, žalbom u spisima, podnetom 19.9.2005. godine, osporio zakonitost prvostepenog rešenja u celosti. Odlučujući o podnetoj žalbi, tuženi organ je poništio stav 2. dispozitiva prvostepenog rešenja, navodeći da je navedenim stavom ožalbenog rešenja usklađena tužiočeva penzija počev od 01.08.2004. godine, što, međutim, ne odgovara stanju u spisima, jer je stavom 2 prvostepenog rešenja određeno da će, na osnovu citiranih odluka Ministra odbrane, isplata po prvostepenom rešenju biti izvršena u skladu sa obezbeđenjem novčanih sredstava. Tuženi organ je osporenim rešenjem odlučio samo o stavu 2 dispozitiva prvostepenog rešenja, iako je tužilac žalbom osporio zakonitost rešenja prvostepenog organa u celosti, zbog čega dispozitiv osporenog rešenja ne sadrži odluku o žalbi tužioca protiv stava 1. prvostepenog rešenja, a i nejasan je i neodređen u pogledu predmeta odlučivanja.

Kako je iz iznetih razloga, osporeno rešenje doneto uz povredu pravila postupka koja je od uticaja na pravilno rešavanje ove upravne stvari, u ponovnom postupku je potrebno istu otkloniti, pa zatim, pravilnom primenom propisa, doneti pravilno i na zakonu zasnovano rešenje.

Nalazeći da je osporenim rešenjem povređen zakon na štetu tužioca, Vrhovni sud Srbije je, na osnovu odredbe člana 41. stav 2., u vezi čl. 38. st. 2. Zakona o upravnim sporovima, odlučio kao u dispozitivu presude, s tim što su primedbe suda obavezne za tuženi organ u smislu odredbe čl. 61. istog Zakona.

PRESUĐENO U VRHOVNOM SUDU SRBIJE U BEOGRADU,

dana 19.09.2007. godine, U. 4070/06

Zapisničar Predsednik veća-sudija

Vesna Mraković, s.r. Snežana Živković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Mirjana Vojvodić