Uzp 376/2012 - presude po zahtevu za preispitivanje sudske odluke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Uzp 376/2012
22.02.2013. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Snežane Živković, predsednika veća, Vere Pešić i Olge Đuričić, članova veća, sa savetnikom suda Radojkom Marinković, kao zapisničarem, odlučujući o zahtevu S.I. iz K., koji je podnet preko punomoćnika I.M.M., advokata iz K., za preispitivanje sudske odluke – rešenja Upravnog suda III-1 Ui 281/10 od 29.06.2012. godine, u predmetu donošenja novog akta u izvršenju presude Upravnog suda Republike Srbije broj U 4037/10 (2008) od 22.07.2010. godine, uz učešće protivne stranke Ministarstva za državnu upravu i lokalnu samoupravu, čiji je pravni sledbenik Ministarstvo pravde i državne uprave Republike Srbije, u nejavnoj sednici veća održanoj dana 22.02.2013. godine, doneo je

P R E S U D U

            I Zahtev se ODBIJA.

II USVAJA SE predlog podnosioca zahteva za oslobađanje od plaćanja sudske takse.

O b r a z l o ž e nj e

 

Pobijanim rešenjem Upravnog suda III-1 Ui 281/10 od 29.06.2012. godine odbijen je zahtev S.I. iz K., za donošenje novog akta u izvršenju presude Upravnog suda Republike Srbije broj U 4037/10 (2008) od 22.07.2010. godine. Označenom presudom od 22.07.2010. godine, uvažena je tužba tužioca S.I. i poništeno rešenje Ministarstva za državnu upravu i lokalnu samoupravu Republike Srbije broj 130-024-00-00019/2008-07 od 24.04.2008. godine, kojim je odbijen njegov predlog za ponavljanje postupka okončanog rešenjem Ministarstva za državnu upravu i lokalnu samoupravu Republike Srbije broj 130-024-00-00019/2008-07 od 28.01.2008. godine.

Zahtev za preispitivanje pobijanog rešenja podnet je zbog bitnih povreda postupka i pogrešne primene pravnih propisa na odlučne činjenice utvrđene u postupku. Navodima zahteva ukazuje se da je pobijana odluka protivrečna samoj sebi i razlozima datim u obrazloženju, jer resorno ministarstvo rešenjem od 22.11.2010. godine, nije postupilo po obrazloženju presude Upravnog suda 12 U 4037/10 (2008) od 22.07.2010. godine, jer nije činjenično utvrdilo koliki je ukupan broj članova u momentu održavanja vanredne skupštine i koliko je članova bilo prisutno sa pravom glasa, koji su to pravo stekli plaćanjem članarine za tekuću godinu, shodno članu 9. tačka 4. i članu 13. stav 10. Statuta udruženja. Ističe da je ove navode predočio Upravnom sudu u uređenom zahtevu od 05.05.2011. godine, i smatra da je sud bio dužan da donese rešenje u njegovu korist, jer je rešenje resornog ministarstva doneto uz bitne povrede odredaba Zakona o opštem upravnom postupku na koje je sud dužan da pazi po službenoj dužnosti. Predlaže da Vrhovni kasacioni sud zahtev uvaži i ukine ili preinači pobijanu sudsku odluku, te nadoknadi podnosiocu troškove zahteva za preispitivanje u iznosu od 12.000,00 dinara prema advokatskoj tarifi RS. Podneskom od 10.09.2012. godine podnosilac traži i oslobađanje plaćanja sudske takse, jer nema novčanih sredstava i imovine kojom bi novonastalu obavezu izmirio, s obzirom da je nezaposleno lice bez novčanih primanja, te bi plaćanje takse bitno ugrozilo njegovu materijalnu i socijalnu sigurnost.

Ministarstvo pravde i državne uprave, kao pravni sledbenik Ministarstva za državnu upravu i lokalnu samoupravu, je u odgovoru na zahtev navelo da je Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu, kao tada nadležni organ za postupanje, u izvršenju presude Upravnog suda 12 U 4037/10 (2008) od 22.07.2010. godine, donelo rešenje broj 130-024-00-00019/2008-07 od 22.11.2010. godine, koje je podnosilac zahteva primio dana 14.12.2010. godine, kao i da navedeno rešenje sadrži utvrđeno činjenično stanje i razloge koji su bili odlučni pri oceni dokaza, razloge zbog kojih nije uvažen zahtev I.S. iz K., kao i pravne propise i razloge koji s obzirom na utvrđeno činjenično stanje upućuju na rešenje dato u dispozitivu tog rešenja. Predlaže da Vrhovni kasacioni sud zahtev za preispitivanje sudske odluke odbije kao neosnovan.

Postupajući po podnetom zahtevu i ispitujući pobijano rešenje u granicama zahteva, u smislu člana 54. Zakona o upravnim sporovima (''Sl. glasnik RS'' 111/09), Vrhovni kasacioni sud je našao:

Zahtev je neosnovan.

Prema obrazloženju pobijanog rešenja Upravni sud je zahtev podnosioca S.I. iz K. za donošenje novog akta u izvršenju presude Upravnog suda U 4037/10 (2008) od 22.07.2010. godine odbio iz razloga što je tuženo Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu, postupajući po nalogu iz podneska Upravnog suda  III-1 Ui 281/10 od 27.05.2011. godine, podneskom od 29.08.2011. godine, obavestilo sud da je u izvršenju te presude doneto rešenje broj 130-024-00-00019/2008-07 od 22.11.2010. godine. U prilog iznetom je dostavilo kopiju donetog rešenja kao i povratnicu o njegovom uručenju tužiocu. Ocenjujući da iz iznetog proizilazi da je tuženi postupio u izvršenju označene presude Upravnog suda od 22.07.2010. godine, Upravni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje suda zbog nepostupanja nadležnog organa po presudi, propisani članom 71. stav 2. Zakona o upravnim sporovima. Ocenjujući zakonitost pobijanog rešenja, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je to rešenje doneto bez povreda pravila postupka koje su mogle biti od uticaja na rešenje stvari i da su za odluku iz dispozitiva tog rešenja u obrazloženju dati dovoljni i jasni razlozi koje prihvata i ovaj sud.

Vrhovni kasacioni sud je cenio navode zahteva kojima se ukazuje da je pobijano rešenje Upravnog suda protivrečno samo sebi i razlozima datim u obrazloženju, jer resorno ministarstvo nije postupilo po obrazloženju presude Upravnog suda od 22.07.2010. godine, pa nalazi da ovi navodi nisu od uticaja na drugačiju odluku suda po podnetom zahtevu. Naime, odredbom člana 71. stav 2. Zakona o upravnim sporovima je propisano, između ostalog, da stranka može posebnim podneskom da zahteva od suda koji je doneo presudu donošenje akta koji u izvršenju presude nije doneo nadležni organ. Prema stavu 3. istog člana Zakona o upravnim sporovima, po zahtevu stranke iz stava 2. ovog člana, sud će zatražiti od nadležnog organa obaveštenje o razlozima zbog kojih upravni akt nije doneo. Nadležni organ je dužan da ovo obaveštenje dâ odmah a najkasnije u roku od 7 dana. Ako on to ne učini ili ako dato obaveštenje po nahođenju suda neopravdava neizvršenje sudske odluke, sud će doneti rešenje koje u svemu zamenjuje akt nadležnog organa ukoliko priroda stvari to dozvoljava.

Iz spisa predmeta Upravnog suda III-1 Ui 281/10 vidi se da je taj sud, postupajući po zahtevu za donošenje upravnog akta u izvršenju presude Upravnog suda U 4037/10 (2008) od 22.07.2010. godine, podneskom III-1 Ui 281/10 od 27.05.2011. godine, naložio Ministarstvu za ljudska i manjinska prava, državnu upravu i lokalnu samoupravu, kao pravnom sledbeniku Ministarstva za državnu upravu i lokalnu samoupravu da obavesti sud da li je postupilo po označenoj  presudi Upravnog suda i ako nije da navede razloge nepostupanja. Podneskom dostavljenim Upravnom sudu 29.08.2011. godine, navedeno Ministarstvo je  obavestilo sud da je u izvršenju presude Upravnog suda od 22.07.2010. godine, Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu donelo rešenje broj 130-024-00-00019/2008-07 od 22.11.2010. godine, koje je dostavilo u prilogu podneska kao i kopiju povratnice o njegovom uručenju S.I. iz K. Nadalje se iz spisa vidi da je nakon  prijema označenog podneska Ministarstva od 29.08.2011. godine, Upravni sud  rešenjem III-1 Ui 281/10 od 26.09.2011. godine, naložio S.I. da u roku od 15 dana od dana prijema tog rešenja, sudu dostavi pismenu izjavu da li je zadovoljan novodonetim rešenjem od 22.11.2010. godine, koje mu se dostavlja u prilogu ili ostaje pri tužbi i u kom obimu odnosno da li tužbu proširuje i na novodoneto rešenje. Podneskom dostavljenim Upravnom sudu 13.10.2011. godine, koji se nalazi u spisima, S.I. se izjasnio da predlaže da se obustavi postupak po podnetoj tužbi i nije se posebno izjasnio da nije zadovoljan novodonetim rešenjem.

 

 Polazeći od iznetog, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je pobijano rešenje doneto uz pravilnu primenu člana 71. Zakona o upravnim sporovima na utvrđeno činjenično stanje. Ovo iz razloga što i po shvatanju ovog suda, kada je nadležni organ u izvršenju presude doneo novi upravni akt u vreme kada je stranka njegovo donošenje tražila u upravnom sporu od suda koji je doneo presudu, nisu ispunjene procesne pretpostavke da Upravni sud u smislu člana 71. ZUS-a donese novi upravni akt, jer je postupanjem nadležnog organa odlučeno o zahtevu stranke koji je predmet upravnog spora. Stoga je pravilno Upravni sud pobijanim rešenjem odlučio kada je zahtev odbio kao neosnovan, naročito imajući u vidu da se podnosilac podneskom od 13.10.2011. godine nije izjasnio da nije zadovoljan novodonetim rešenjem.      

 

Vrhovni kasacioni sud je cenio navode zahteva kojima se ukazuje da rešenjem od 22.11.2010. godine, nije postupljeno po obrazloženju presude Upravnog suda od 22.07.2010. godine, ali polazeći od iznetog činjeničnog i pravnog stanja ove upravne stvari, nalazi da ni ovi navodi nisu od uticaja na drugačiju ocenu zakonitosti pobijanog rešenja. Pri ovoj oceni sud je posebno imao u vidu činjenicu da je novodoneto rešenje od 22.10.2011. godine uredno dostavljeno podnosiocu zahteva dana 14.12.2011. godine, te da je podnosilac  imao pravo i mogućnost da tužbom u zakonom propisanom roku u upravnom sporu traži ocenu njegove zakonitosti.

 

Sa iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 55. stav 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u stavu I dispozitiva ove presude.

Imajući u vidu odluku datu u dispozitivu presude sud nije posebno razmatrao zahtev podnosioca zahteva za naknadu sudskih troškova u postupku po ovom zahtevu.

Odlučujući o predlogu podnosioca zahteva za oslobađanje od plaćanja sudske takse, obzirom na to da je uz zahtev dostavio dokaz o tome da se nalazi na evidenciji Zavoda za nezaposlena lica bez novčane naknade i da nema imovine za izmirenje taksene obaveze, sud je našao da ispunjava uslove za oslobađanje od plaćanja sudske takse propisane članom 10. Zakona o sudskim taksama (''Sl. glasnik RS'' 28/94... 116/08 i 39/09) i na osnovu istog člana zakona je odlučio kao u stavu II dispozitiva ove presude.

PRESUĐENO U VRHOVNOM KASACIONOM SUDU

dana 22.02.2013. godine, Uzp  376/2012

 

Zapisničar                                                                            Predsednik veća- sudija

Radojka Marinković,s.r.                                                      Snežana Živković,s.r.