Uzp 460/11 - uslovi i razlozi za podnošenje zahteva za preispitivanje sudske odluke; MUP-prestanak radnog odnosa

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Uzp 460/11
23.12.2011. godina
Beograd

U IME NARODA

 

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Snežane Živković, predsednika veća, Olge Đuričić i Snežane Andrejević, članova veća, sa savetnikom suda Radojkom Marinković, kao zapisničarem, odlučujući po zahtevu koji je podneo M.B. iz R, preko punomoćnika P.Z, advokata iz B, za preispitivanje sudske odluke – rešenja Upravnog suda I-1 Up.br.80/11 od 28.07.2011. godine, uz učešće protivne stranke Disciplinske komisije Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije, u predmetu disciplinskom, u nejavnoj sednici veća održanoj dana 23.12.2011. godine, doneo je

P R E S U D U

 

            Zahtev se ODBIJA.

O b r a z l o ž e nj e

 

Pobijanim rešenjem odbačena je tužba tužioca M.B. iz R. za ponavljanje upravno sudskog postupka okončanog presudom Upravnog suda 19 U 14124/10 (2009) od 04.03.2011. godine, kojim je odbijena njegova tužba protiv rešenja Disciplinske komisije Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije sa sedištem u Kragujevcu Dk. broj 116-4/09-206 od 04.12.2009. godine, kojim je odbijen prigovor tužioca, policijskog službenika podnet na rešenje disciplinskog starešine Policijske uprave Kraljevo broj 116-266/09 od 09.11.2009. godine kojim je tužiocu raspoređenom na radno mesto policajac u PI Raška, PS Raška, Policijskoj upravi Kraljevo utvrđena odgovornost za tešku povredu službene dužnosti iz člana 157. stav 1. tačka 7. Zakona o policiji i izrečena disciplinska mera prestanka radnog odnosa.

U zahtevu za preispitivanje pobijanog rešenja podnetom zbog povrede zakona, podnosilac, ponavljajući navode iz tužbe, ističe da je ponavljanje postupka zasnovao na tvrdnji da je potpuno drugačija odluka doneta po tužbi tužioca M.B. iz R, da se stoga u tužbi nije posebno pozivao na drugačiji pravni stav nego na drugačiju odluku suda povodom dokaza koje je predlagao u ovoj upravnoj stvari kao tužilac u upravnom sporu kao i u prethodnom upravnom postupku. Ističe da mu u provedenom upravnom – disciplinskom postupku nije omogućena stručna odbrana od strane branioca advokata. Predlaže da sud poništi pobijano rešenje i presudu Upravnog suda 19 U 14124/10 (2009) od 04.03.2011. godine i predmet vrati Upravnom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

Protivna stranka Disciplinska komisija Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije u odgovoru na zahtev koji je dostavilo Republičko javno pravobranilaštvo, Odeljenje Kraljevo, navodi da je disciplinski postupak protiv podnosioca zahteva sproveden i završen u skladu sa zakonom i predviđenim rokovima i da je pobijano rešenje Upravnog suda pravilno i na zakonu zasnovano, a podneti zahtev neosnovan. Postupajući po podnetom zahtevu i ispitijući pobijano rešenje u granicama zahteva, a u smislu člana 54. Zakona o upravnim sporovima (''Sl. glasnik RS'' broj 111/09), Vrhovni kasacioni sud je našao:

Zahtev je neosnovan.

Prema obrazloženju pobijanog rešenja Upravni sud je doneo odluku kao u dispozitivu, jer je našao da tužilac nije učinio bar verovatnim da je saznao za nove činjenice ili da je našao ili stekao mogućnost da upotrebi nove dokaze na osnovu kojih bi spor bio povoljnije rešen za njega da su te činjenice odnosno dokazi bili izneti ili upotrebljeni u ranijem sudskom postupku,  a da sudska odluka na koju se poziva u tužbi nije doneta u istom upravnom sporu kao i da učešće branioca u disciplinskom postupku nije poseban razlog ponavljanja u smislu člana 56. Zakona o upravnim sporovima.  

Ocenjujući zakonitost pobijanog rešenja, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je to rešenje doneto bez povreda pravila postupka, uz pravilnu primenu odredbe člana 56. Zakona o upravnim sporovima na utvrđeno činjenično stanje. Ovo stoga što, iz dostavljenih spisa predmeta Upravnog suda Up.80/11 proizilazi da u sudskom postupku koji je završen pravnosnažnom presudom istog suda 19 U 14124/10 (2009) od 04.03.2011. godine, sud nije utvrđivao činjenice, već je odluku doneo na činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku i da je odluka Upravnog suda U br. 1483/10 (2009) od 29.12.2010. godine, na koju se poziva u tužbi, doneta u upravnom sporu po tužbi drugog lica, odnosno u drugom upravnom sporu u kome ne postoji identitet stranaka i predmeta spora. Obzirom da je pravilno pobijanim rešenjem Upravni sud našao i da neučestvovanje branioca u upravno-disciplinskom postupku nije propisano kao poseban razlog za ponavljanje pravnosnažno završenog upravno-sudskog postupka, to i po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda tužilac nije učinio verovatnim postojanje zakonskog osnova ponavljanja iz člana 56. stav 1. tačka 1. i 5. Zakona o upravnim sporovima, na koje se u tužbi pozvao.

Vrhovni kasacioni sud je cenio navode zahteva isticane i u tužbi, pa je našao da su ti navodi bez uticaja na drugačiju odluku o zakonitosti pobijanog rešenja jer se njima ne dovodi u sumnju pravilna ocena Upravnog suda data u pobijanom rešenju o nepostojanju uslova za ponavljanje postupka iz člana 56. stav 1. tačka 1. i 5. Zakona o upravnim sporovima na osnovu koga je traženo ponavljanje.

Sa iznetih razloga Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 55. stav 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u dispozitivu ove presude.

PRESUĐENO U VRHOVNOM KASACIONOM SUDU

dana 23.12.2011. godine, Uzp  460/11

 

Zapisničar,                                                               Predsednik veća - sudija,

Radojka Marinković,s.r.                                          Snežana Živković,s.r.