Rev2 2173/2020 3.5.9; 3.19.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2173/2020
22.10.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Snežana Čočanović, advokat iz ..., protiv tuženog Zdravstvenog centra Prizren, sa sedištem u Orahovcu, koga zastupa Državno pravobranilaštvo – Odeljenje u Leskovcu, radi poništaja rešenja i naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 471/2019 od 19.04.2019. godine, u sednici veća održanoj 22.10.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 471/2019 od 19.04.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kosovskoj Mitrovici – Sudska jedinica u Štrpcu P1 138/16 od 07.06.2017. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i poništeno kao nezakonito rešenje tuženog u trećem stavu izreke, u pogledu isplaćene visine otpremnine, pa je obavezan tuženi da tužilji isplati iznos od 140.579,66 dinara, na ime naknade štete zbog manje isplaćene otpremnine po osnovu otkaza kao tehnološkog viška, sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe, pa do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužilji, na ime kamate zbog docnje tuženog u isplati mesečnih naknada zarada od 8.526,00 dinara, u periodu od 01.06.2014. do 31.12.2015. godine, isplati iznos od 15.372,38 dinara kao glavni dug, sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe, pa do isplate. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev u delu u kojem je traženo da se obaveže tuženi da tužilji na ime naknade štete zbog manje isplaćene mesečne minimalne zarade za period od 01.03.2013. godine do 31.12.2015. godine (u visini razlike od 13.026,00 dinara mesečno) isplati ukupan iznos od 442.884,00 dinara, kao i iznos od 87.543,00 dinara na ime obračunate kamate zbog neplaćenog potraživanja na ime glavnog duga za navedeni period, sa pripadajućom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe, pa do konačne isplate. Stavom četvrtim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 471/2019 od 19.04.2019. godine, stavom prvim izreke, potvrđena je presuda Osnovnog suda Kosovskoj Mitrovici – Sudska jedinica u Štrpcu P1 138/16 od 07.06.2017. godine, u stavu trećem izreke i u tom delu žalba tužilje je odbijena kao neosnovana. Stavom drugim izreke, ukinuta je prvostepena presuda u prvom, drugom i četvrtom stavu izreke i predmet u tom delu vraćen Osnovnom sudu u Leskovcu na ponovno suđenje.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i potrešne primene materijalnog prava, sa pozivom na član 403. stav 1. u vezi sa članom 407 tač. 3. i 4. ZPP.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Prema članu 441. Zakona o parničnom postupku, revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu u ovoj vrsti spora, dozvoljenost revizije se ocenjuje na osnovu člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kome revizija nije dozvoljena ukoliko vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi poništaja odluke o visini otpremnine i naknade štete podneta je 15.03.2016. godine, a vrednost predmeta spora iznosi 686.379,24 dinara.

S obzirom da se ovaj spor ne odnosi na zasnivanje, postojanje i prestanak radnog odnosa u smislu člana 441. ZPP, u kome je revizija uvek dozvoljena, već na potraživanje u novcu u kome vrednost predmeta spora očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, revizija nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Slađana Nakić Momirović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić